Borna je nekoliko sekundi šutio, a zatim pogledao Darka.
„Ovo je standardna procedura. Ivan zna kako funkcionira naš sustav”, rekao je.
Klara ga je prekinula.
„Ne pitam te kako sustav funkcionira. Pitam te zašto je zaposleniku odbijeno nekoliko tisuća eura za kvar koji, prema dokumentaciji klijenta, nije izazvao.”
Marko Horvat otvorio je evidenciju uplata i počeo uspoređivati podatke. Nakon desetak minuta podigao je pogled.
„Klara, imamo problem. Isti troškovi uneseni su pod dvije različite šifre. A ovo nisu jedini takvi slučajevi.”
U uredu je nastala tišina.
Branka iz ljudskih resursa priznala je da su se slični zahtjevi obrađivali i za druge zaposlenike, bez detaljne provjere.
Klara je duboko udahnula.
„Odmah zaustavite sve sporne odbitke i pregledajte prethodnih 12 mjeseci.”
Zatim se okrenula prema meni.
„Ivane, žao mi je. Nisi trebao doći do otkaza da bismo čuli šta se događa.”
Zahvalio sam joj, ali nisam promijenio svoju odluku.
„Cijenim to, ali prihvatio sam drugi posao. Moja porodica i ja trebamo mir.”
Tri sedmice kasnije dobio sam poruku od Marka. Pregledom dokumentacije utvrđeno je da su i drugim zaposlenicima nepravilno obračunavani troškovi. Pokrenut je postupak ispravljanja grešaka i povrata novca.
Kada sam to ispričao Sari, samo je rekla:
„Vidiš, vrijedilo je govoriti istinu.”
Tada sam shvatio nešto važno: poštenje ne garantuje da će put biti lak, ali čovjek barem može mirno pogledati sebe i svoju porodicu u oči.
**Jer nijedan posao, novac ili položaj ne vrijedi toliko da zbog njega čovjek mora pristati na nepravdu.**
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovijedanja. Imena, likovi i događaji su izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor ili izvor nije poznat.