Nasmijao sam se, ali sam ipak odlučio da mu vratim telefon. Nisam želio da zbog tuđe nepažnje neko ostane bez važne stvari.
Nekoliko minuta kasnije ponovo su se pojavili. Jedan od mladića prišao mi je, zahvalio se i pružio mi novac za vožnju.
Odbio sam ga i rekao: „Nema potrebe. Samo drugi put pazite na svoje stvari.“
Pogledao me i rekao: „Danas je rijetkost sresti nekoga ko ne traži ništa zauzvrat.“
Samo sam se nasmijao. Vjerujem da čovjek treba postupati pošteno čak i onda kada ga niko ne gleda. Jer na kraju, najvažnije je kakav trag ostavljamo iza sebe.
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovijedanja. Imena, likovi i događaji su izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor ili izvor nije poznat.