“Najboljoj drugarici sam iskeširala 5000e na ruke da sebi kupi auto znajući koliko se zlopatila sa starim, a ispala joj super prilika za skoro novo.
Neko bi rekao da sam nenormalna itd, a meni ne da je toplo oko srca i drago i opet joj se za sve ne mogu odužiti do kraja života. Muž se nešto nećkao, a ja si mislim pokrij se ušima i šuti čovječe.
Prethodne dvije godine sam prolazila kroz najteže bolesti, bila mi je podrška u svakom smislu. Skoro godinu dana sam morala u bolnicu, muž se pogubio pa doživio saobraćajku i isto u bolnici bio…
Djeca nam na nigdje ali ona i njen suprug su sve uradili u tih dvije godine da pored njihovo dvoje zbrinu i naše dvoje, da ih othrane, vaspitaju i školuju. Babe i dede bile pomogle otišle, a drugarica bila i mama i učitelj i čistačica i sve. Kada sam bila kritično ona mi je rekla ne brini mila moja, imaće tvoji uvijek majku u meni, a ti gledaj sebe da izvučeš.
Nekom smiješne riječi al mene su tako održale i ne postoji ništa što ne bih učinila za nju i njenu porodicu.”
(Izvor: Ispovesti.com)
