Izgubila sam muža prije 13 godina. Tada sam imala 28.
Sjećam se tog jutra našeg posljednjeg poljupca, zagrljaja i neke tuge dok sam ga grlila ne znajući da će to biti naš posljednji, njegovog odlaska na sprat i trenutka dok stoji i gleda tek rođenog sina kako spava u krevecu, dok se naginje i ljubi četvorogodišnju ćerku koja spava u krevetu.
Njegovih koraka dok odlazi na posao i mene kako stojim na vratima i gledam za njim.
Da bi mi poslije 4 sata došla policija na vrata i… rekla da ga više nema. Gušim se u suzama dok ovo pišem. Njemu je uskoro rođendan, a ja se raspadam. Ne mogu više…
(Izvor: Ispovesti.com)