Nakon što sam vidjela imena na ispisu, osjetila sam kako mi se steže u prsima.
Marko i Petra.
Vratila sam se kući i stavila papir na stol.
Kad je Marko došao, odmah je primijetio moje lice.
— Ana, što se dogodilo?
Pružila sam mu ispis.
Pogledao ga je i problijedio.
— Odakle ti ovo?
— Iz banke. Želim samo istinu.
Dugo je šutio.
A onda je sjeo.
— Ana, pogriješio sam.
— Kakve veze Petra ima s tim?
Marko je spustio pogled.
— Mama je prije smrti saznala da je novac koji je godinama odvajala nestajao s jednog računa. Sumnjala je da ju je netko iskoristio. Zato je otvorila štednju na tvoje ime.
Ostala sam bez riječi.
— A zašto je Petra dobila kuće?
— Jer je mama željela zaštititi imovinu od osobe kojoj više nije vjerovala.
— Kome?
Marko me pogledao.
— Nikoli.
Sljedećeg dana odvjetnik nas je pozvao. Pokazao nam je dokument koji je Kata ostavila uz oporuku.
U njemu je pisalo da je posljednjih mjeseci sve istraživala i da je namjerno podijelila imovinu kako bi spriječila daljnju nepravdu.
Tada sam shvatila zašto mi je ostavila samo pet tisuća eura.
Nije me zaboravila.
Ostavila mi je ono što je smatrala sigurnim, a istinu je sakrila dok ne bude pravo vrijeme da izađe na vidjelo.
Marko me pogledao.
— Oprosti mi, Ana.
Nisam mu odmah odgovorila.
Samo sam rekla:
— Najvažnije je da više ne skrivamo istinu jedni od drugih.
I prvi put nakon mnogo dana, osjetila sam mir.
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovedanja. Imena, likovi i događaji su izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor/izvor nije poznat.