Moja mama uzela je mikrofon i pogledala prvo mene, a zatim Luku i njegovu majku.
— Gordana, mislim da postoji jedan mali nesporazum.
Gospođa Gordana se nasmiješila.
— Kakav nesporazum?
Mama je mirno odgovorila:
— Ana više nije vlasnica tog stana.
Dvoranom je prošao šapat.
Luka je problijedio.
— Što to znači? — upitao je.
Mama je pogledala mene.
— Prije nekoliko mjeseci Ana je stan prepisala meni. To je bila njezina odluka i njezina imovina.
Gordana je naglo spustila čašu.
— Ali Ana će se udajom za Luku useliti u taj stan!
Mama je odmahnula glavom.
— Neće. I neće ga koristiti nitko tko na njega nema pravo.
Tada sam pogledala Luku.
— Jesi li se zbog mene ženio ili zbog stana?
Nije odgovorio.
Samo je šutio.
A ta šutnja mi je rekla više nego bilo koja riječ.
Kasnije mi je mama tiho rekla:
— Nisam željela da u brak uđeš sumnjajući u svakoga. Samo sam htjela da sačuvaš ono što je tvoje dok ne vidiš tko te zaista voli.
Tada sam prvi put shvatila zašto me toliko molila da budem oprezna.
Nije pokušavala odlučivati umjesto mene.
Pokušavala me zaštititi.
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovedanja. Imena, likovi i događaji mogu biti izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor/izvor nije poznat.