Clara je nekoliko sekundi šutjela, a zatim mirno upitala:
— Dobro. Ako moja plaća više nije moj novac, recite mi zašto vam je toliko potrebna.
Gheorghe i Nicolae razmijenili su pogled.
Daniel je prvi progovorio.
— Tata ima dugove. Puno veće nego što znaš.
Clara je pogledala Gheorghea.
— I zato ste odlučili uzeti moj novac?
— Nismo ga planirali uzeti — rekao je Nicolae. — Htjeli smo da ti dobrovoljno pomogneš obitelji.
Clara se gorko nasmiješila.
— Dobrovoljno? Došli ste trojica muškaraca u moj stan kako biste me uvjerili da nemam pravo odlučivati o vlastitoj plaći.
Nastala je tišina.
Tada je Clara izvadila bankovne izvode koje je pronašla među Nicolaeovim stvarima.
— Ovo nisu samo očevi dugovi, zar ne?
Nicolae je problijedio.
— Clara…
— Novac koji tražite od mene već mjesecima odlazi na nešto drugo.
Daniel je spustio pogled.
Gheorghe je napokon priznao:
— Nicolae je napravio dugove. Mi smo pokušavali riješiti problem prije nego što ti saznaš.
Clara je pogledala svog muža.
— I umjesto da mi kažeš istinu, odlučio si mi narediti da ti predam svoju plaću?
Nicolae nije imao odgovor.
Clara je ustala.
— Mogu pomoći ako sama odlučim. Ali moja plaća nije ničije pravo. To je moj rad i o njemu ću ja odlučivati.
Te večeri prvi put su svi zašutjeli.
A Nicolae je shvatio da više ne može skrivati posljedice svojih odluka iza obiteljskih „pravila“.
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovedanja. Imena, likovi i događaji mogu biti izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor/izvor nije poznat.