— Mama je mislila da ćemo nakon poroda razgovarati o tome da dijete neko vrijeme bude kod nje — rekao je Petru.
Alina ga je nijemo gledala.
— Što?! Zašto?
— Rekla je da ti treba vrijeme da se vratiš u formu i da će ona brinuti o bebi.
Alina je osjetila kako joj se oči pune suzama.
— A ti? Što si ti odlučio?
Petru je dugo šutio.
— Nisam se usudio suprotstaviti joj.
Alina je spustila pogled prema svom trbuhu.
— Onda problem nikada nije bio moj izgled, Petru. Problem je što si dopuštao drugima da odlučuju o mom životu.
Te večeri Alina je prvi put jasno rekla što želi.
— Naša kći će odrastati uz roditelje koji će je voljeti i štititi. A ja više neću dopuštati nikome da me ponižava zbog mog izgleda.
Petru je ostao bez odgovora.
A kada je sljedećeg jutra Irina došla, Alina ju je dočekala mirno, ali odlučno.
— Ovo je moje dijete. I o njemu ćemo odlučivati Petru i ja.
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovedanja. Imena, likovi i događaji mogu biti izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor/izvor nije poznat.