Moj muž (32) i ja (30) smo u braku 2 godine. Tokom upoznavanja i veze jasno sam postavila granice vezane za vrijednosti – jedna od njih je bila da sam tada već 5 godina bila trijezna i da ne želim biti s nekim ko pije alkohol.
Pozadina: moj otac je cijeli život bio alkoholičar. Ja sam i sama postala alkoholičar još kao tinejdžerka. Moj bivši muž je također bio alkoholičar, nasilan, i skrivao je svoju ovisnost od mene iako je obećao da će prestati. Sve to me dovelo do odluke da jednostavno ne želim imati nikakve veze s alkoholom.
Napravila sam, čini mi se, veliku grešku – moj sadašnji muž me uvjeravao da skoro nikad ne pije, da eventualno popije pivo “jednom u sto godina”. Povjerovala sam mu jer je govorio da jednostavno više ne pije, da to nije njegov fazon. Pošto smo se slagali i duhovno i po pitanju zdravlja, vjerovala sam da mu alkohol više nije bitan, samo nije želio sebe nazivati “trijeznim”.
Bukvalno sedmicu nakon vjenčanja popio je malo više nego što treba i rekla sam mu da mi ta količina piva nije ugodna. U roku od godinu dana počeo je kupovati pakete piva i piti kod kuće ili kad smo negdje sami. Nije htio ići na večeru niti na bilo kakvo okupljanje bez jednog ili dva piva. Istina, nije se opijao, ali mene je to jako povrijedilo i više puta sam mu rekla da se osjećam prevareno.
Na kraju je pristao da ne pije u mom prisustvu (iako je rekao da bi ponekad to samo sakrio – na porodičnim okupljanjima ili u garaži, da ne vidim – što sam također rekla da mi nije prihvatljivo).
Sada pije nekoliko piva svaki put kad se vidi s prijateljima. Na početku je to bilo jednom mjesečno, a sada je došlo do nekoliko puta sedmično.
Povrijeđena sam, osjećam se prevareno i iskreno – nikad ne bih ušla u vezu s nekim ko pije svaki put kad je u društvu. Jasno sam rekla koliko mi je to važno. Ne bih se udala za nekoga ko “mora” popiti barem 2 piva na svakom, baš svakom društvenom okupljanju.
On mi sada govori da sam kontrolirajuća i da se moram pomiriti s tim. Ja osjećam da je ovo potpuna nekompatibilnost. Udala sam se za njega i ne vjerujem u razvod, ali znam da nikad neću biti okej s tim, s obzirom na sve što je alkohol donio u moj život. Nisam ni trebala ulaziti u vezu znajući da mi treba neko ko je trijezan, a on nikada nije rekao da je potpuno trijezan.
Da li da jednostavno prihvatim ovo i budem nesretna do kraja života?
Sažetak: Moj muž je lagao o tome koliko pije, a sada se od mene očekuje da živim s nekim ko me doveo u zabludu i ne dijeli moje vrijednosti. Kako da se nosim s tim?
REDDIT.COM