Moj pravi otac je otišao, a moj očuh je bio taj koji me odgojio od moje 6. godine. Ali nikad ga nisam prihvatio uprkos njegovoj ljubavi prema meni. Kad sam imao 17 godina, moja mama je umrla nakon bolesti. Sa 18 sam otišao od kuće i nikad ga više nisam posjetio.
5 godina kasnije, on se razbolio i umro. Ostavio mi je samo svoju staru jaknu. Bacio sam je u ormar.
Godinama kasnije, bio sam u jako lošem periodu života. Usamljen, depresivan i tjeskoban, nedavno razveden i odlučio sam se preseliti u drugi grad i početi ispočetka. Dok sam praznio kuću, našao sam jaknu u ormaru. Htio sam je dati u dobrotvorne svrhe. Provjerio sam džep i skamenio se. Unutra je ostavio ključ. Odmah sam ga prepoznao. To je bio ključ njegovog starog auta. Auto je bio u lošem stanju i parkiran kod stare porodične kuće. To je bio moj dječiji auto i u njemu smo išli na putovanja.
Vratio sam se tamo da provjerim auto. Kad sam ga upalio, stara kaseta je počela svirati. Bila je snimljena njegovim glasom, samo godinu prije nego što je umro. Na njoj su bili sati njegovog pričanja, govoreći mi koliko me voli i vjeruje u mene. Podsjetio me na moje snove, moju životnu snagu i dječije uspomene.
Počeo sam i plakati i smijati se u isto vrijeme. Ta snimka je bila sve što mi je trebalo u toj fazi života. Podsjetila me na ljubav prema životu i dala mi snagu. Znam da mu možda nisam bio dobar u njegovom životu, ali sada znam da imam anđela čuvara koji bdi nadamnom gdje god krenem.
Brightside.me