Moj muž je isključio moju ćerku sa našeg putovanja, pa sam mu vratila milo za drago…”
Kad sam se udala za njega, znala sam da neće biti lako. On ima sina iz prvog braka, ja ćerku iz svog. Trudila sam se da oboje tretiram jednako — da nikad ne osjete razliku.
Planirali smo porodično putovanje na more. Moja ćerka je bila presretna, već je danima spremala stvari. A onda, dan prije polaska, muž mi je hladno rekao:
„Neće ona ići. To je porodični odmor — a znaš da moj sin ne voli da je ona s nama.“
U tom trenutku mi se sve srušilo. Nisam htjela scenu, samo sam se okrenula i otišla u sobu da je zagrlim. Nije shvatala zašto plačem.
Sutradan, kad su oni krenuli, rekla sam mu:
„Dobro, idi. Ali zapamti — sve se vraća.“
Dok su oni bili na moru, ja sam uzela moju ćerku i otišla s njom na planinu. Bez buke, bez slika, bez priče. Samo nas dvije. Kad se vratio, nije znao šta da kaže. Na stolu su ga čekale slike — ja i ona, nasmijane, srećne.
Nisam htjela osvetu. Htjela sam da shvati da majka nikad ne bira između muža i djeteta.
Jer dijete nikad ne bi biralo između majke i oca.
JEDNAISTINA