Dajana Šihan je kao 22-godišnjakinja rodila dete koje joj je odmah oduzeto. Verovala je da je beba mrtva, ali je 40 godina kasnije otkrila istinu i ponovo zagrlila svog sina.
Imala je samo 22 godine kada je Dajana Šihan rodila dete koje joj je odmah oduzeto. Ono što je verovala da je tragedija, ispostavilo se kao mreža laži i obmana koja je generacijama razdvajala majke i decu. Tek četiri decenije kasnije, Dajana je otkrila istinu i upoznala sina za koga nije ni znala da postoji.
Porodilište iz noćne more
„Nakon porođaja nisam smela da zagrlim svoju bebu. Nisam čak ni saznala kog je pola. Samo su mi ga uzeli, a ja sam ostala sama na stolu, preplašena i u suzama“, priseća se Dajana.
Bio je to trenutak iz 1970-ih koji je zauvek ostao urezan u njenu dušu. Ležala je, krvarila, plakala i drhtala od straha, dok je lekar prolazio hodnikom. Na njene jecaje samo je kratko doviknuo sestri da je „očisti“. To je, kaže, bilo jedino što pamti kao oblik „brige“ tog dana.
Ubrzo nakon toga, rekli su joj da je rodila dečaka – i da je umro. Dajana je potpisala papire, verujući da su u pitanju otpusna dokumenta. Tek mnogo godina kasnije shvatila je da je zapravo potpisala – papire za usvajanje.
Sramota zbog “greha”
Nekoliko meseci ranije, Dajana je radila kao au-pair u Kanadi, gde se zaljubila u starijeg mladića. Kada je ostala bez posla i vize, vratila se u Australiju ne znajući da je trudna.
„Kao katolička devojka, mislila sam da sam sagrešila. Osećala sam ogromnu sramotu. Nisam rekla nikome – ni porodici, ni doktoru, ni prijateljima“, priseća se ona.
Kada su kontrakcije počele, okolina je saznala istinu i odvela je u bolnicu. Tamo je, kao i na hiljade drugih neudatih majki tog vremena, bila obmanuta i primorana da se odrekne deteta.
Četiri decenije kasnije – šokantni mejl
Prošlo je četrdeset godina kada je stigao mejl koji joj je zauvek promenio život. „Mislim da ste vi moja majka“, pisalo je u poruci od nepoznatog muškarca.
„Bila sam u šoku. Nisam ni znala da moje dete postoji. Tada sam prvi put shvatila da sam bila deo sistema prisilnih usvajanja“, kaže Dajana za SBS.
U Australiji je na sličan način oko 250.000 neudatih majki između 1950. i 1975. godine bilo prisiljeno da da decu na usvajanje.
Neopisiva radost ponovnog susreta
Nakon što su razmenili mejlove i dogovorili sastanak, Dajana je sama otputovala da upozna sina. „Čekao me je na aerodromu sa buketom belog cveća. Samo sam mu potrčala u zagrljaj i zaplakala. Radost tog trenutka ne može da se opiše.“
Taj susret bio je početak nove životne priče – upoznala je snaju, unuke, a kasnije i povezala sina sa drugom dvoje svoje dece. Porodica je konačno postala celina.
Bol koja nikada ne nestaje
Iako je zahvalna što je njen sin odrastao u ljubavi, Dajana priznaje da rane nikada nisu u potpunosti zarasle. „Ne mogu da nadoknadim 40 izgubljenih godina, ali učim da gradim odnos iznova. Moj sin je dobio divnu porodicu, ali i oni su pretrpeli laži – rekli su im da možda ima tešku bolest, da mora da se odgaja po katoličkim pravilima, sve laži koje nikada nisu bile istina.“
Danas, kada se osvrne, Dajana veruje da je iz najtežih trenutaka izgradila unutrašnju snagu. „Ova najveća laž u mom životu naučila me je da cenim odnose, da verujem sebi i da volim bezuslovno. I da nikada nikome ne dozvolim da donosi odluke umesto mene.“
KURIR