Doktorka Aleksandra Pavlović Marković otkrila je šta uništava creva i koja je najbolja ishrana za njihov pravilan rad.
Bolesti creva obuhvataju širok spektar stanja koja pogađaju tanko i debelo crevo. Mogu biti akutne ili hronične, blage ili ozbiljne, a u zavisnosti od uzroka – mogu zahtevati promenu ishrane, lekove, pa čak i hiruršku intervenciju. Prof. dr Aleksandra Pavlović Marković, gastroenterolog otkrila je da gotovo svaki peti stanovnik ima neki problem sa crevima i na koji način to prepoznati.
“Moram da kažem da je otprilike svaki peti pacijent u opštoj praksi pacijent sa funkcionalnim bolestima creva, a kod nas čak 80 odsto. Prema tome, imamo sreću da su funkcionalne bolesti, da nisu ozbiljne. Pacijent koji pati od toga ima velike probleme i kada isključimo sve organske bolesti, onda se i on oseća bolje”.
Šta crevima pravi najveći problem?
“Osamdeset odsto naše gastroenterološke prakse jesu tzv. funkcionalne bolesti creva, a 20 odsto jesu prave organske bolesti poput čira, teškog artritisa, hroničnih zapaljenskih bolesti, karcinoma, ciroze jetre. Kada pacijent ima tegobe, a mi ne dokažemo nijednu organsku bolest, kažemo da on ima funkcionalnu bolest creva. One mogu da budu vezane za gornje i donje partije gastrointestinalnog trakta. Ako su vezane za gornje, to izaziva mučninu, povremeno povraćanje, nadimanje, nelagodnost i bol u želucu, a s druge strane imamo nervozno crevo. O tome se mnogo govori”, objasnila je doktorka.
Foto: Shutterstock
“Sama definicija jeste obavezno prisustvo bola ili neugodnosti u trbuhu sa nekim poremećajima stolice. Ta definicija kaže da mogu da postoje predominatni zatvori, predominantne dijareje ili kombinacija zatvora i dijareje, što se najteže leči od svih komplikacija. Svi pacijenti nas pitaju za uzrok, ali nije poznat. Međutim, genetika pacijenta, stres, način života, ishrana, fizička aktivnost utiču na ovo. Uvek na predavanjima kažem da 60 odsto pacijenata ne bi imalo ove tegobe kad bi se pridržavalo higijensko-dijetetskog režima ishrane i fizičke aktivnosti”
Šta je higijensko-dijetetski režim?
“Više povrća, donekle manje mesa i moramo da gledamo kvalitet hrane koliko je to moguće. Ukoliko pacijent oseća bilo kakve tegobe sa nekom vrstom hrane, treba delimično da je izbaci, čak i ako je zdrava. Imate mahunarke poput graška i pasulja koje su jako zdrave, ali dovode do nadimanja. Nadimanje je jedan od ključnih simptoma funkcionalne bolesti. Moram da kažem da nije ništa strašno i lako dolazimo do dijagnostike”.
Kako se dolazi do dijagnostike?
“Često nas pitaju da li mora odmah endoskopija. Naravno da ne. Dijagnozu postavljamo razgovorom sa pacijentom. Pregledamo, pipnemo trbuh pacijenta, to je fizikalni nalaz. Mi, doktori, kažemo da tu leži 50 odsto dijagnoze. Mora da se razgovara sa pacijentom. Uradimo opšte laboratorijske i biohemijske analize, pregledamo štitastu žlezdu i uradimo test na okultno krvarenje koji je jako bitan, znači, na prisustvo mikroskopske krvi u stolici. Ako je to sve negativno, a pik funkcionalnih bolesti najčešće je do 45. godine, skoro smo sigurni da se ne radi o organskim bolestima i da pacijent ne mora da ide na endoskopiju”.
“Ide se kad postoje alarmantni simptomi. Svaka pojava krvi u stolici mora da ide na kolonoskopiju. Vrlo često nema problema u debelom crevu. Možda su to hemoroidi, ali moramo da isključimo mogućnost da postoji problem u debelom crevu. Sledeći simptom je gubitak na telesnoj težini, a anemija je apsolutna indikacija za pregled debelog creva”, objasnila je prof. dr Aleksandra Pavlović Marković.
stil