U selu su svi znali za dedu Mijata. Bio je tih, povučen čovjek, koji je zadnjih pet godina živio potpuno sam. Govorio je da ima sina u Njemačkoj, da mu je obećao doći čim sredi papire. Svake nedjelje bi sjedio na klupi ispred kuće, obrijan i uredno obučen, kao da ga baš tog dana očekuje.. Ali sin nikada nije došao.Komšije su se ponekad šalile iza leđa, govoreći da Mijat izmišlja. Jer, niko nikada nije vidio da mu sin šalje novac, niti da se javlja. Deda je živio skromno, hranio se uglavnom iz bašte, ponekad bi mu komšije donosile ponešto.Kada je Mijat pao i slomio kuk, morali su ga prebaciti u bolnicu. Tamo je proveo skoro mjesec dana, a sve vrijeme je samo jednu rečenicu ponavljao medicinskim sestrama:
— Samo javite mom Marku, on će doći po mene.
Ali Marko se nije javljao.
Po izlasku iz bolnice, socijalna služba je odlučila da ga pošalje u dom za stare. Tamo su mu dali malu sobicu, urednu i toplu, ali Mijat je svaki dan gledao kroz prozor, čekajući sina. Nikome se nije žalio, samo bi tiho, naveče, izvadio iz džepa staru, izblijedjelu sliku – on i sin na maturi.
Jednog dana, mlada medicinska sestra Milena odlučila je da pokuša da pronađe Mijatovog sina. Preko interneta je uspjela da ga nađe na Facebooku. Bio je aktivan, imao je slike iz Njemačke, pozirao pored novih auta, skupih satova, uz osmijeh i čašu vina.
Kad je Mijat vidio slike, samo je spustio pogled i rekao:
— Pa dobro, neka mu je lijepo. Samo da je zdrav.
Nekoliko dana kasnije, Mijat je zamolio Milenu da ga odvede kod notara. Rekao joj je da više nema kome ostaviti ono malo što ima. Želio je sve prepisati nekome ko mu je pomogao onda kada nije imao nikoga.
Mjesec dana nakon toga, Mijat je preminuo.
Marko je obaviješten o očevoj smrti. Pojavio se tek nakon deset dana, s papirima u rukama, tražeći kuću, plac i ono što je mislio da mu pripada.
Kad mu je notar pročitao testament, Marko je prvo mislio da je greška. Sve je bilo ostavljeno Mileni – djevojci koja je dedu njegovala i koja mu je jedina dolazila.
Na izlazu iz kancelarije, Marko je promrmljao:
— Ma dobro, neka je… I on je mene zaboravio kad sam bio mali.
A onda je sjeo u automobil i otišao, bez da je ikada posjetio očev grob.
PREUZETO