Ujutro 26. aprila 2016. godine probudio sam se u stanju zbunjene panike. Liječnik i dvije medicinske sestre stajali su iznad mene i pitali me znam li kako se zovem. Bio sam toliko izbezumljen da su mi morali vezati ruke i noge za krevet jer sam samo vikao: “Gdje sam ja? Što se događa?”
Ubrzo je u sobu ušla moja majka. Njezin dolazak me dovoljno smirio da shvatim kako se nalazim u bolnici. Zgrabio sam je za ruku i rekao: “Ne želim umrijeti.” Pogledala me uplakana i rekla: “Već si umro.”
Tako svoju priču za magazin Insajder započinje Evan Wasserstrom iz Kalifornije, koji je 28. ožujka 2016. godine doživio – i preživio – čak osam srčanih udara.
“Saznao sam da sam prvi put tog dana umro u svom stanu”
“Spremao sam se prošetati psa kad sam osjetio strašnu bol u lijevoj ruci, kao da me sunce peče – ali iznutra, kroz vene. Počeo sam se znojiti toliko da mi je odjeća bila mokra kao da sam upao u vodu. Takav osjećaj nikad prije nisam doživio.
Pitao sam se je li to možda srčani udar, pa sam – za svaki slučaj – nazvao hitnu pomoć. Operater me upitao što se događa, a ja sam rekao da ne znam imam li srčani udar ili napad panike. Do tada sam nekoliko puta imao napade panike, ali nikad ovakve.
Rekao mi je da smirim i pričekam, da je vozilo već na putu. Nakon nekoliko minuta začulo se kucanje na vrata. Otvorio sam – i to je zadnje čega se sjećam.”
“Vratili bi me u život, pa bih opet umro”
“Liječnici su mi kasnije objasnili da sam u tom trenutku doživio srčani udar koji zovu ‘udovac-majstor’.
Dvojica muškaraca koje sam vidio na vratima bili su vatrogasci koji su se prvi odazvali pozivu. Čim sam pao, iznijeli su me do kola hitne pomoći i oživjeli pomoću defibrilatora. Na putu do bolnice to su morali učiniti još pet puta.
Medicinski tehničar rekao je da je sve izgledalo kao partija stolnog tenisa – svaki put kad bi me vratili, umro bih opet, na 30 do 40 sekundi.
U bolnici sam umro još dva puta, ovaj put u hitnoj pomoći. Nakon što su mi liječnici konačno stabilizirali stanje, operirali su me i ugradili dva stenta – jedna arterija bila je 100% začepljena, a druga 70%.”
“Ne osjećam se neuništivo”
“Ne znam nikoga tko je uspio ‘prevariti smrt’ ni jednom, a kamoli osam puta. Moji bližnji misle da sam neuništiv, ali ja to ne osjećam.
Nakon operacije, bio sam u medicinski izazvanoj komi na odjelu intenzivne njege. Bio sam priključen na ECMO stroj koji je pomagao mom srcu da kuca. Petog dana liječnici su rekli mojim roditeljima da se pripreme na najgore – morali su me skinuti s aparata da vide može li mi srce raditi samostalno.
Nitko nije vjerovao da ću preživjeti. A ako i preživim, mislili su da neću moći hodati ni govoriti. Ali, umjesto ravne linije smrti na monitoru – ja sam se, nekim čudom, vratio među žive.”
“Smrt me nije izliječila od briga”
“To što sam umro osam puta prije 40. rođendana nije me oslobodilo briga. I dalje se brinem za obitelj, prijatelje, posao, novac, ljubav… i naravno – da opet ne dođem preblizu smrti.
Iskustvo poput ovog ne promijeni čovjeka preko noći, kako ljudi vole reći. Ali ipak… danas sam svjesniji ljudi oko sebe i zahvalan sam za podršku koju svakodnevno dobivam.
I znajući da svatko od nas može nestati u sekundi, želim biti tu za što više ljudi – prije nego se, možda, po deveti put susretnem sa smrću.”
preuzeto