“Juče na relaciji Niš-Kuršumlija, negdje na skoro pola puta, u bus ulazi starija žena.
Odmah s vrata govori vozaču da nema novac da plati kartu.
On joj na to odbrusi da ne može da je vozi, da on “takve” ne vozi, da izađe, da ga ne zadržava i neka čeka drugi bus.
Vidi se da je iskrena i poštena žena, govori mu da joj izađe u susret, da je u teškoj situaciji,da će mu ostaviti drugi put novac kad bude imala, da je vozi makar do Prokuplja, ali on ne popušta.
Ja kod sebe imam svega 50, 60 dinara i već zaustih da joj se obratim kad druga žena ustaje i pita:
“Gospođo, koliko vam treba za kartu? Dajte, ljudi, svako po 10, 20 dinara da joj platimo kartu!
”Začas se skupio novac, bilo ga je i više no što treba. Žena je bila prezahvalna, i govorila sve vrijeme od kako je sjela:
“Ima Boga, ima ljudi, još ima ljudi! Hvala vam dragi ljudi!”
Sve vrijeme je blagosiljala sve koji su dali novac.Bila je tužna situacija… ali mi je vratila vjeru da ima još dobrih ljudi.
Sigurno kao i njoj.”
(Ispovesti.com)