“Sedmicu nakon što je moj 35-godišnji muž neočekivano preminuo, pregledala sam njegove e-mailove. Otkrila sam da je bio tajno pretplaćen na neku “uslugu praćenja lokacije” već mjesecima. Radoznala, uspjela sam se prijaviti koristeći jednu od njegovih starih lozinki. Na moj šok, prikazalo se njegovo kretanje uživo—nedaleko od mjesta gdje živimo.
Pet minuta kasnije, kada sam se malo sabrala, sjela sam u auto i odlučila da ga pratim. Iznenada, na ekranu se pojavio prozor za chat, zajedno s fotografijom djevojke i tekstom. S
tigla je poruka s korisničkog imena koje nisam prepoznala u kojoj je pisalo: “Jesi li još tu? Šta da radimo dalje?” Neko je odgovorio s njegovog profila selfiejem, ali to nije bio moj muž.
Želudac mi se okrenuo dok sam shvatala da je neko drugi hakirao njegov račun. Nisam bila sigurna osjećam li olakšanje ili još dublji bol zbog prazne nade da bi mogao biti živ.
(Izvor: Brightside)