Onkolog koji je radio s glumicom Shannen Doherty dok je bila pod liječenjem od raka dojke opisao je posljednje trenutke zvijezde, prenosi Radio Sarajevo.
Doherty je preminula u subotu,13. jula, nakon što je otkrila 2020. godine da boluje od metastatskog četvrtog stadija raka.
Dijagnoza je stigla nakon što je Doherty prvobitno saznala 2015. godine da ima rak dojke. U remisiji je bila 2017. godine, ali se bolest vratila 2019. godine.
Tokom svog iskustva s bolešću, Doherty je bila otvorena o svom zdravlju, a u septembru 2016. godine napisala je na Instagramu da je ‘ključ’ pronaći doktora koji ‘sluša vas i cijeni vaše brige’.
Doherty je pronašla takvu podršku u onkologu dr. Lawrenceu D. Piro, ranije objašnjavajući da su imali ‘sjajan odnos, pun međusobnog poštovanja’.
Nakon njenog preminuća, Piro je za People rekao da su ‘odmah razumjeli jedno drugo’.
“Ponekad se to jednostavno dogodi,” nastavio je Piro. “Vibra je prava i razumijete se i shvatite šta mislite kao da ste se poznavali godinama prije tog susreta. Tako je bilo kod nas kad smo se prvi put sreli, i tako je bilo sve do samog kraja”, kazao je doktor Piro.
Piro je nastavio dijeliti detalje o posljednjim trenucima Doherty, objašnjavajući da su odlučili nastaviti s liječenjem ‘dok više nije bilo moguće’.
Doktor je prisjetio: “Posljednji razgovor koji smo imali, ona je shvatala da su se stvari poprilično promijenile.
“Razgovor je bio o ljubavi, podršci, brizi i daljem borbenom duhu. Željela je nastaviti s liječenjem i boriti se, iako je njeno fizičko stanje doživjelo određeni pad. I tako smo i učinili”, rekao je.
Piro, koji je opisao Doherty kao ‘nevjerojatnog borca’, jasno je stavio do znanja da ne raditi ništa nije bila opcija koja je bila ‘otvorena za raspravu’. Dok je Doherty nastavljala ‘boriti se’ u posljednjim sedmicama, također je počela dobivati više podrške.
“U posljednjim satima, bilo joj je jako ugodno, spavala je i pripremala se za prelazak, i bila je okružena nekim svojim vrlo bliskim prijateljima,” rekao je Piro.
“Soba je bila okružena odabranom grupom prijatelja koji su joj pružali puno brige i podrške. Bilo je turobno i tužno, ali i lijepo i puno ljubavi. Najteža stvar u vezi s tim bila je što nije bila spremna otići jer je voljela život.”
Gledajući unazad, Piro se sjeća Doherty kao osobe koja je bila ‘izuzetno fokusirana i prisebna’; neko ko je želio ‘živjeti svaki dan, ne kao da je posljednji dan, već kao da je početak cijelog novog poglavlja za nju’.