Majka me je pogledala s takvom hladnoćom da sam se na trenutak ponovo osjećala kao djevojčica koja stoji pred njom i čeka kaznu.
„Hoćeš istinu? Nikada nisam željela drugo dijete! Tvoj otac je insistirao, a ja sam zbog tebe morala da ostavim posao i odustanem od svega što sam planirala!“
Osjetila sam kako mi se grlo steže.
„Ali ja nisam tražila da se rodim, mama!“
„Eto, uvijek si bila takva! Samo misliš na sebe!“
Tada se oglasio moj brat.
„Mama, dosta! Ne možeš tako da razgovaraš s njom!“
Okrenula se prema njemu, zaprepašćena.
„I ti ćeš sada protiv mene? Poslije svega što sam ti pružila?“
„Upravo zato što si mi sve pružila, znam koliko si njoj uskratila“, odgovorio je.
Prvi put u životu brat je pred svima priznao ono o čemu smo godinama ćutali. Ispričao je kako je njemu kupila automobil za dvadeset peti rođendan, dok meni nije ni čestitala četrdeseti. Kako je njemu plaćala stanarinu, a mene odbila kada sam poslije razvoda ostala bez posla.
„Sjećaš li se kada je sestra radila dvije smjene i dolazila da ti čisti kuću?“, upitao ju je. „Tada ti nije bila teret!“
Majka je bijesno ustala.
„Oboje napolje! Neću da me ponižavate u mojoj kući!“
Pogledala sam ostale goste. Tetka je plakala, a moj otac je sjedio pognute glave.
„Tata, zar ni ti nemaš ništa da kažeš?“
Podigao je pogled.
„Trebalo je davno da je zaustavim. Znao sam da nije pravedna prema tebi, ali sam ćutao da ne pravim svađu.“
Te riječi zaboljele su me gotovo jednako kao majčine.
„Znači, svi ste znali? Samo ste pustili da četrdeset četiri godine mislim da sa mnom nešto nije u redu?“
Niko nije odgovorio.
Uzela sam kaput i izašla. Brat je krenuo za mnom, ali sam ga zamolila da me pusti da budem sama.
Narednih dana majka me nije pozvala. Umjesto toga, rodbini je pričala da sam joj pokvarila rođendan i okrenula brata protiv nje.
A onda mi je stigla poruka: „Kad se izviniš, možeš ponovo doći.“
Odgovorila sam joj samo jednom.
„Neću se izvinjavati zato što sam tražila da me voliš.“
Prošlo je šest mjeseci. Brat i ja danas smo bliži nego ikada. Otac me redovno posjećuje, a majka i dalje odbija da prizna šta je uradila.
Nedavno me je srela na ulici. Pitala je zašto više ne dolazim.
„Zato što više ne želim da budem tamo gdje sam nepoželjna“, rekla sam.
„Pa ja sam ti majka!“
„Jesi. Ali to ti ne daje pravo da me ponižavaš.“
Prvi put nisam zaplakala poslije razgovora s njom.
Četrdeset četiri godine pokušavala sam da zaslužim majčinu ljubav. Danas sam konačno prihvatila da dijete ne treba da zaslužuje ljubav svojih roditelja. A ja više neću provesti ni jedan dan moleći za ono što mi je od rođenja pripadalo.
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovedanja. Imena, likovi i događaji su izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor/izvor nije poznat.