Kad je moja sestra stigla, nisam joj morala ništa objašnjavati. Pogledala mi je lice i tiho zaplakala, ali nije postavljala pitanja. Samo me zagrlila i rekla: „Nika, večeras više ne moraš biti jaka sama.”
U bolnici su mi pregledali povrede i izdali nalaz. Nakon toga otišle smo u policiju. Predala sam fotografije i snimku na kojoj se jasno čulo kako Biserka naređuje Damiru da me ponovno udari.
Sljedećeg jutra nazvao me Davor.
„Nika, dogodilo se nešto što moraš znati. Damir je jutros došao u ured tvoje tvrtke i tražio pristup računima.”
„Ali on nikad nije bio vlasnik firme”, odgovorila sam.
„Znam. Međutim, nije došao sam. S njim je bila Biserka, a donijeli su dokument koji tvrdi da si joj obećala dio vlasništva.”
Srce mi je snažno zakucalo. Nikada joj nisam ništa obećala.
„Davore, taj potpis nije moj.”
Nastala je tišina.
„Upravo zato te zovem. Dokument je potpisan tvojim imenom, ali datum je od prije tri godine. A tada si ti bila na putovanju izvan zemlje.”
Spustila sam telefon i prvi put nakon svega osjetila nešto drugo osim boli.
Strah je polako nestajao. Istina je počinjala izlaziti na vidjelo.
Damir me nije samo udario. Očito su on i njegova majka planirali nešto mnogo ozbiljnije.
A ja sam tek trebala saznati koliko daleko su bili spremni otići.
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovedanja. Imena, likovi i događaji su izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor/izvor nije poznat.