Kad je moja svekrva ugledala prazan hladnjak, lice joj se potpuno promijenilo.
— Gdje je deset kila pancete? — upitala je oštro.
Davor je šutio. Ivana je gledala u mene, očito očekujući da se pravdam.
Mirno sam zatvorila hladnjak.
— Mama mi je to poslala meni. Nije poslala za cijelu obitelj niti je ikome obećala da će je dobiti.
Svekrva je podigla glas:
— Pa što će tebi toliko mesa?
— Meni će značiti. Mama je cijelu godinu radila da bi mi to pripremila. Ako želim nešto podijeliti, podijelit ću od srca. Ali ne želim da se ono što mi je poklonjeno uzima bez pitanja.
U kuhinji je nastala tišina.
Davor je spustio pogled.
— Marijana, trebao sam te prvo pitati — rekao je tiho. — Pogriješio sam.
Pogledala sam ga i samo rekla:
— Nije problem u panceti. Problem je što si odlučio uzeti nešto što nije tvoje, a da me nisi ni pitao.
Moja svekrva je neko vrijeme šutjela, a zatim uzela torbu i krenula prema vratima.
Te večeri nazvala sam mamu.
— Sve je u redu, mama. Tvoj poklon je na sigurnom.
Nasreću, nije pobijedila svađa. Pobijedilo je nešto važnije — poštovanje tuđeg truda, imovine i granica.
Napomena: Priča je preuzeta i prilagođena za potrebe pripovedanja. Imena, likovi i događaji su izmišljeni ili izmijenjeni. Izvorni autor/izvor nije poznat.