Moja komšinica nije imala nikoga. Dvije godine sam joj kupovala namirnice i nikada nisam tražila ništa zauzvrat. Kada je umrla, njen sin je rekao da sam „krala od stare žene.” Na čitanju oporuke se podrugljivo nasmijao i rekao: „Nećeš dobiti NIŠTA!” Advokat mi je pružio kovertu.
Otvorila sam je i vidjela svoje fotografije snimane tokom dvije godine iz njenog prozora — sve datirane, uz bilješke o tome kako sam joj pomogla da se osjeća manje usamljeno. Naslijedila sam dokaz da dobrota zaista ima vrijednost.
preuzeto