Ivan je ostao sam s kćeri Mijom kada je ona imala tek tri godine. Njegov se svijet srušio u jednom kišnom popodnevu, a ostala je samo tišina u velikom stanu i malena djevojčica koja je tražila majku po sobama. Ivan je tada sebi obećao dvije stvari: da Miji nikada neće nedostajati ljubavi i da će on biti njezina stijena. Sedam godina kasnije, Mia je bila bistra desetogodišnjakinja, njegova najbolja prijateljica i suputnik na svim planinarenjima. Ivan je bio uvjeren da je njegov emotivni život završio s Mijinom majkom, sve dok u firmu nije stigla Elena. Sjaj novog početka Elena je bila sve što je Ivan mislio da mu treba. Bila je energična, duhovita i činilo se da razumije njegovu posvećenost djetetu.
Kada su se počeli viđati, Elena je donosila Miji sitnice, smijala se njezinim pričama i činilo se da se savršeno uklapa u njihov mali svemir. Ivan je nakon dugo vremena osjetio da ponovno diše punim plućima. Nakon godinu dana veze, odlučio je da je vrijeme za korak naprijed. Rezervirao je stol u mirnom restoranu, s prstenom u džepu i srcem u petama. Hladan tuš pod svijećama „Ivana, volim te,“ rekla je Elena, držeći ga za ruke, ali njezine su oči bile neobično ozbiljne. „Ali prije nego što išta kažeš, moramo razgovarati o našoj budućnosti. O našoj budućnosti, onoj u kojoj smo samo nas dvoje.“ Ivan se nasmiješio, misleći da govori o putovanjima ili novom stanu. No, njezine sljedeće riječi bile su poput oštrice.
„Mia je divno dijete, ali ona je tvoja prošlost. Ja želim brak u kojem ću ja biti prioritet, a ne netko tko stalno podsjeća na tvoj bivši život. Tvoja sestra u Splitu nema djece, a Mia je obožava. Bilo bi joj bolje tamo, uz more, dok mi ovdje ne izgradimo našu obitelj. Možemo je posjećivati praznicima.“ Trenutak triježnjenja Ivan je gledao u ženu ispred sebe i prvi put vidio njezino pravo lice. Sav onaj sjaj, smijeh s Mijom i ljubaznost – sve je bila samo maska, ulaznica kojom je pokušala kupiti njegovo povjerenje kako bi ga kasnije mogla preoblikovati po svojoj mjeri. „Tražiš od mene da biram između žene koju volim i djeteta koje sam stvorio?“ upitao je tiho. „Tražim od tebe da odabereš nas,“ odgovorila je hladno. „Ona će ionako odrasti i otići. A ja? Ja sam tvoja budućnost.“ Povratak kući Ivan nije izvadio prsten. Platio je račun, ustao i rekao samo: „Hvala ti što si mi pokazala tko si prije nego što sam ti predao svoj život.
Moja budućnost je upravo zaspala u svom krevetu, čekajući da je ja sutra probudim. Za tebe u toj budućnosti nema mjesta.“ Vratio se kući i dugo sjedio uz Mijin krevet, slušajući njezino ravnomjerno disanje. Osjetio je sram što je uopće dopustio takvoj osobi da uđe u njihov dom, ali i golemo olakšanje. Pouka: Čovjek koji te istinski voli, nikada te neće tražiti da slomiš srce vlastitom djetetu kako bi on imao više mjesta za sebe. Postoje ljubavi koje nas nadopunjuju i one koje nas pokušavaju prepoloviti. Prava sreća se nikada ne gradi na tuđoj napuštenosti, a roditelj koji odabere partnera ispred djeteta, na kraju izgubi oboje – i ponos i mir.
preuzeto