Staračka makularna degeneracija vodeći je uzrok gubitka vida kod osoba starijih od 50 godina, a pogađa milijune diljem svijeta. Iako napada središnji, najoštriji vid ključan za čitanje i prepoznavanje lica, napredak u medicini donosi nove nade za oboljele.
Staračka makularna degeneracija (SMD) podmukla je i progresivna bolest koja pogađa makulu, odnosno žutu pjegu, maleni, ali ključni dio mrežnice odgovoran za oštar centralni vid. Upravo nam taj dio oka omogućuje čitanje, prepoznavanje lica, vožnju i obavljanje svih zadataka koji zahtijevaju preciznost. Dok periferni vid najčešće ostaje očuvan, gubitak onog središnjeg drastično smanjuje kvalitetu života i samostalnost. Zamislite da gledate na sat i jasno vidite brojke, ali ne i kazaljke koje pokazuju vrijeme, to je stvarnost s kojom se suočavaju oboljeli. Iako rijetko dovodi do potpunog sljepila, utjecaj na svakodnevne aktivnosti može biti razoran, uzrokujući frustraciju, anksioznost i socijalnu izolaciju. Bolest se najčešće javlja kod osoba starijih od 50 godina i predstavlja vodeći uzrok nepovratnog gubitka vida u razvijenom svijetu.
Dva glavna oblika bolesti
Bolest se pojavljuje u dva glavna oblika. Suhi oblik je znatno češći i zahvaća oko 80 posto pacijenata, a karakterizira ga sporo i postupno propadanje stanica u makuli te nakupljanje žućkastih naslaga zvanih druze. Gubitak vida kod ovog oblika obično je polagan i proteže se godinama. Međutim, kod otprilike deset posto pacijenata suhi oblik može prijeći u vlažni, koji je rjeđi, ali mnogo agresivniji. Kod vlažnog oblika ispod mrežnice počinju rasti nove, abnormalne i krhke krvne žile koje propuštaju tekućinu i krv. To curenje uzrokuje brzo oticanje, ožiljke i oštećenje fotoreceptora, što dovodi do naglog i teškog gubitka centralnog vida, ponekad u samo nekoliko tjedana ili mjeseci.
Jedan od najprepoznatljivijih ranih znakova je metamorfopsija, pojava kod koje se ravne linije, poput okvira vrata ili prozora, doimaju valovito ili iskrivljeno.
Simptomi se u početku mogu lako zanemariti jer su često suptilni, poput blage zamućenosti vida, potrebe za sve jačim svjetlom pri čitanju ili poteškoća s prilagodbom na slabije osvjetljenje. Jedan od najprepoznatljivijih ranih znakova je metamorfopsija, pojava kod koje se ravne linije, poput okvira vrata ili prozora, doimaju valovito ili iskrivljeno. S napredovanjem bolesti, u središtu vidnog polja mogu se pojaviti tamne ili slijepe mrlje, poznate kao skotomi, koje otežavaju ili potpuno onemogućuju prepoznavanje lica i čitanje. Najveći faktor rizika je dob, no značajnu ulogu imaju i genetika, pušenje koje višestruko povećava rizik, visoki krvni tlak, pretilost te prehrana siromašna antioksidansima.
Rano otkrivanje ključno je za očuvanje vida, stoga su redoviti oftalmološki pregledi nakon pedesete godine života od presudne važnosti. Dijagnoza se postavlja detaljnim pregledom očne pozadine, a zlatni standard je optička koherentna tomografija (OCT), neinvazivna pretraga koja pruža detaljne slojevite snimke mrežnice i može otkriti najranije promjene. Pacijenti također mogu pratiti svoj vid kod kuće pomoću jednostavnog Amslerovog testa, mreže s točkom u sredini, koja pomaže u ranom uočavanju iskrivljenja linija, što može biti prvi znak razvoja opasnijeg, vlažnog oblika bolesti.
Mogućnosti liječenja i nove nade
Za suhi oblik bolesti trenutno ne postoji lijek koji bi mogao u potpunosti zaustaviti njezino napredovanje, no dokazano je da se taj proces može značajno usporiti. Terapija se temelji na promjeni životnih navika, što uključuje prestanak pušenja, redovitu tjelovježbu te prehranu bogatu zelenim lisnatim povrćem, ribom i voćem. Kod pacijenata s umjerenim ili uznapredovalim suhim oblikom, ključnu ulogu imaju dodaci prehrani temeljeni na studijama AREDS i AREDS2. Ova formula sadrži visoke doze vitamina C i E, cinka, bakra te antioksidansa luteina i zeaksantina, koji štite stanice mrežnice od daljnjeg oštećenja.
Revolucija u terapiji vlažnog oblika
Liječenje vlažnog oblika SMD-a doživjelo je revoluciju uvođenjem anti-VEGF terapije. Riječ je o lijekovima koji se putem injekcije primjenjuju izravno u oko kako bi blokirali vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF), protein koji potiče rast abnormalnih krvnih žila. Ova terapija može zaustaviti curenje tekućine, smanjiti oticanje makule te kod velikog broja pacijenata stabilizirati, a kod nekih čak i poboljšati vidnu oštrinu. Istraživanja su usmjerena na razvoj novih, dugotrajnijih lijekova koji bi smanjili učestalost injekcija, kao i na inovativne pristupe poput genske terapije, koja bi mogla omogućiti oku da samo proizvodi potrebne lijekove, nudeći trajnije rješenje i svjetliju budućnost za oboljele. ( Ordinacija.hr )