Moja snaha me je preklinjala da budem s njom u porođajnoj sali jer joj majka živi daleko, a moj sin je bio na službenom putu. Devet mjeseci sam obavljala razne obaveze za nju, išla s njom na preglede i stavljala svoj život na pauzu kad god bi me zatrebala.Kad me je te večeri ponovo nazvala, nešto je u meni napokon puklo i rekla sam ne. Rekla sam joj da više ne mogu biti dostupna na poziv. Cijeli prizor porođaja bi mi, iskreno, bio odvratan.Viknula je: „Platićeš za ovo! Neću to zaboraviti!“ i spustila slušalicu. Mislila sam da je to kraj.
Nekoliko dana kasnije dobila sam rukom pisanu poruku s pozivom na njihovu proslavu „Dobrodošla, bebo“. Na prvi pogled djelovalo je lijepo, dok nisam primijetila da je moja uloga označena kao „Gost otvorenih vrata, od 16 do 17 sati“. Osjetila sam nelagodu, ali sam ipak otišla, govoreći sebi da preuveličavam.
Čim sam stigla, shvatila sam da ne preuveličavam. Pred svima su njenoj majci uručili dijamantsku narukvicu, zahvaljujući joj na „bezuslovnoj podršci“. Sjedila je kao kraljica, držala bebu dok ju je profesionalni fotograf slikao. Kasnije sam saznala da je već provela puna dva sata na fotografisanju i da joj se pravi poseban foto-album.
Kada je konačno došao red na mene, snaha je rekla: „Brzo, jedna slika.“ Odbila je stati na porodičnu fotografiju i sklonila se u stranu, kao da tu ne pripadam. Fotografu je bilo neugodno. Stajala sam tamo, smiješeći se kroz sramotu, osjećajući se odbačeno u prostoriji punoj ljudi.
Otišla sam ranije i plakala u autu. Stalno se pitam da li sam kažnjena zato što sam odbila biti u porođajnoj sali ili je ovo oduvijek bio njen plan da me „stavi na moje mjesto“. Volim svog sina i unuče, ali se osjećam poniženo, skrajnuto i duboko povrijeđeno.
Jesam li pogriješila što sam rekla ne ili je ova okrutnost bila potpuno neopravdana?
— Galy
brightside.me