Te kobne 1999. godine Mihaela je sa sestrom izašla iz dvorišta da kupi sladoled i za tren oka neko ju je ukrao ispred rođene kuće
Drugog januara 1999. godine, gradić Mesa u Arizoni još je bio obasjan prazničnim lampicama. U vazduhu su se osećali ostaci božićne radosti, dok su deca bezbrižno provodila vreme napolju. U dvorištu porodice Bigs dve sestre – jedanaestogodišnja Mihaela i dve godine mlađa Kimber s nestrpljenjem su čekale kamion sa sladoledom. Muzika se približavala, a njihovi dlanovi su već stezali sitniš.
Naizgled bezazlen trenutak prerastao je u tragediju. Kimber je na trenutak otrčala po jaknu jer joj je postalo hladno. Nije je bilo ni dva minuta. Kada se vratila — Mihaele više nije bilo. Ostao je samo bicikl, prevrnut na travi, i nekoliko rasutih novčića. Iza tog trenutka, trag o devojčici jednostavno prestaje da postoji.
Potraga bez odgovora
Već tog dana, cela Mesa bila je pod opsadom. Ulice su preplavili plakati sa Mihaelinom fotografijom i porukom njenih roditelja: – Pomozite nam da pronađemo našu ćerku.
Helikopteri su kružili iznad kuća, volonteri i policija pretraživali svaku ulicu, šumu i napušteni objekat. Ali ništa — nije bilo ni jednog svedoka, ni jednog konkretnog trag. Istraga je počela unutar same porodice. Mihaelin otac, Darijen, uhvaćen je u laži — tvrdio je da je bio na jednom mestu, a ispostavilo se da je bio u tajnoj vezi. Iako je njegova neistina izazvala sumnju, isključena je mogućnost da je umešan u nestanak. Poligraf, suze i činjenice pokazali su da nije kriv.
Sumnje, optužbe i ćutanje
U fokusu istrage našao se komšija, Dij Blalok — čovek sa kriminalnim dosijeom i reputacijom nasilnika. Jedna žena je čak tvrdila da je on pretukao i da ima informacije o Mihaelinom nestanku. Nažalost, umrla je pre nego što je mogla da svedoči pred sudom. Policija nikada nije pronašla ništa kompromitujuće u njegovoj kući. Ipak, porodica Bigs je verovala da upravo on zna istinu.
Kako su godine prolazile, Mihaela je postala simbol izgubljenog detinjstva. Njeno lice gledalo je sa plakata nestalih, dok je njena porodica, slomljena i bez odgovora, pokušavala da nastavi dalje. Roditelji su se razveli, a sestra Kimber je, i kao odrasla žena, nosila težinu tih sudbonosnih devedeset sekundi koje je provela bez nje.
Poruka sa novčanice: Zrno nade ili okrutna šala?
Skoro dve decenije kasnije, 2018. godine, u malom mestu u Viskonsinu, jedan muškarac dobio je u ruke novčanicu od jednog dolara. Na njoj je bila poruka, ispisana rukom:
– Zovem se Mihaela Bigs, oteta sam u Mesi. Živa sam.
Vesti su se brzinom svetlosti proširile po SAD. Novčanica je brzo dospela u ruke istražitelja. Iako rukopis nije odgovarao onome iz vremena kada je Mihaela nestala, pojavila se nada — da ako je preživela, možda njen rukopis više i ne izgleda kao dečji. Ipak, policijska analiza nije uspela da potvrdi autentičnost poruke niti identitet osobe koja ju je napisala.
Za roditelje, to je bio još jedan emotivni preokret — nada i bol u istom dahu. Neki su verovali da je to znak, drugi su se bojali da je samo još jedna okrutna podvala. Za porodicu Bigs, dilema je bila srceparajuća: da li da veruju? Ili da ponovo proživljavaju bol gubitka?
Život bez odgovora
Danas, dvadeset šest godina kasnije, nestanak Mihaele Bigs i dalje je jedna od najmisterioznijih nerazrešenih priča u Americi. Bicikl na travi, rasuti novčići i tišina koja je usledila ostali su simbol trenutka kada je vreme za jednu porodicu stalo.
Kimber je odrasla, postala majka. Sinu priča o sestri koju nikada nije zaboravila. On je zove “anđelom čuvarom”, uveren da ih i dalje negde posmatra. Jer čak i kada je istina daleko, a prošlost bolna, u nekim srcima nada — nikada ne umire.
KURIR.RS