Trejski SKot je planirala diplomiranje svog sina, a već sledeće noći usledila je strašna porodična tragedija.
U decembru prošle godine, Trejsi Skot iz Glazgova sa nestrpljenjem je pripremala diplomiranje svog sina Itana. Rezervisala je restoran, naručila tortu, kupila balone i pažljivo zapakovala sat, poklon koji je trebalo da obeleži kraj njegovog četvorogodišnjeg studiranja. Umesto slavlja usledila je jeziva tragedija.
“Nikad nisam išla na Univerzitet, nisam iz tih krugova,“ rekla je Trejsi pa dodala: “Pitala sam Itana: ‘Da li ti je u redu kako sam se obukla? Nećeš se stideti svoje mame?’ A on mi je rekao: ‘Ne, mama, super izgledaš.’“
Te noći, sve je bilo spremno – njegova košulja opeglana, odelo spremno, sve dogovoreno. Ali sledećeg jutra, kada ga je pozvala da ustane, nije dobila odgovor. Kada je otvorila vrata njegove sobe, odmah sam znala“, rekla je kroz suze. ITan njen 23-godišnji sin, bio je mrtav.
Nije bio na spisku za diplomiranje
Sve što je pripremio od unajmljenog odela do zakazanih fotografija bilo je deo očajničke predstave. Itan je zapravo bio obavešten da neće dobiti diplomu jer „nije završio sve obaveze“. Porodica je verovala da je bio previše posramljen da im to prizna.
“Mislili smo da je pao jedan predmet i da ne može sebi da oprosti,“ rekla je Trejsi
U stvarnosti, bio je žrtva niza administrativnih grešaka na Univerzitetu u Glazgovu. Kasnija istraga pokazala je da je Itan zapravo trebalo da dobije diplomu sa prosekom 2:1 (ekvivalent visoke druge klase), ali su njegovi rezultati bili pogrešno evidentirani.
Četiri oproštajna pisma
Na njegovom radnom stolu policija je pronašla četiri oproštajna pisma jedno za policiju, dva za porodicu i jedno za najboljeg prijatelja.
U njima se izvinjavao, uveren da je razočarao sve koje voli. Njegov očuh Kolin bio je taj koji je, po uputstvu hitne pomoći, pokušavao da mu spase život.
“Žena sa druge strane linije plakala je dok mi je govorila šta da radim,“ rekao je slomljen.
“Univerzitet se ponašao kao da Itan nikada nije postojao“
Posle tragedije, porodica je pokušavala da razume šta se dogodilo, ali od Univerziteta nisu dobili ni pismo saučešća.
“Nisu nas ni pozvali,“ rekla je Trejsi. “Kao da ga nikada nije bilo.“
Tek nakon što je angažovan advokat Amer Anvar, bivši rektor Univerziteta u Glazgovu, otkriveno je da Itan uopšte nije pao godinu.
„Ovo nije bila greška jednog zaposlenog,“ kaže Anvar i dodaje: „To je bio sistemski propust.“
Interna istraga profesorke Džil Morison pokazala je da su administrativne i komunikacione greške dovele do katastrofe. Itan je više puta pisao univerzitetu, pokušavajući da razjasni problem sa bodovima i da traži podršku zbog pogoršanog mentalnog zdravlja.
Niko mu nikada nije odgovorio.
Dečko koji nikada nije pravio probleme
Itan je bio „uredan, pametan i tih momak“ iz Coatbridgea u Lanarkširu, koji je svakodnevno putovao vozom do Glazgova.
Voleo je da uči, išao je redovno na predavanja, a tokom treće godine studija proveo je semestar u Švedskoj, u Stokholmu.
Po povratku je doživeo prvi birokratski šok Univerzitet „nije imao evidenciju da je završio treću godinu“.
“Smejali smo se tada, mislili smo da je to samo neka zabuna,“ kaže Trejsi
Ali to je bio prvi signal da sistem ne funkcioniše.
Kada mu je preminula baka, zatražio je produženje roka za završni rad zbog mentalnog stresa. Nije ga dobio. Iako je na kraju uspeo da preda disertaciju, niko se nije zapitao kako se zaista oseća.
Greška koja je odnela život
Kada je u proleće dobio mejl da mu „nedostaje deset kredita“ za diplomu, pokušao je da to reši sam. Pisao je, zvao, ali bez odgovora.
Računao je da će sve biti u redu do decembra – dana kada je trebalo da primi diplomu. Umesto toga, toga jutra njegova majka ga je pronašla mrtvog.
Tek tri meseca kasnije, porodica je saznala da je Itan zapravo položio sve potrebne ispite i da je univerzitet pogrešno zabeležio rezultate.
“Nisu ga poznavali. Nisu znali njegovo ime. Bio je samo broj,“ rekla je Trejsi.
Univerzitet u Glazgovu izdao je saopštenje:
“Duboko žalimo zbog ove strašne tragedije i razumemo patnju koju je prouzrokovala.“
Tvrdili su, međutim, da je slučaj „izolovan incident“, što porodica smatra uvredom.
“Čitali smo njihov izveštaj,“ kaže Trejsi “To nije izolovan slučaj. To je sistem koji je izgubio dušu.“
Itanove knjige i dalje stoje složene na njegovom stolu, a sat koji mu je majka kupila za diplomiranje još je zapakovan. Umesto diplome sa svečanosti, porodica će njegovu diplomu primiti u njegovo ime.
“Uzeću je,“ kaže Tejsi tiho. „Zato što je on to zaslužio. Radio je naporno za to. Ali sve što sam želela bilo je da ga vidim kako nosi onu kapu i plašt. I da mu kažem koliko sam ponosna.“
(Kurir.rs/DailyMail)