U decembru 1929. godine u okružnom sudu u Solnoku, Mađarska, održano je suđenje koje je šokiralo cijelu zemlju. Pred sudom se našao slučaj iz obližnjeg sela Nađirev, gdje su desetine žena bile optužene za namjerno trovanje svojih muževa.
Prema pisanju američkog lista *The New York Times*, gotovo 50 žena iz ovog malog poljoprivrednog naselja, udaljenog oko 130 kilometara južno od Budimpešte, bilo je osumnjičeno da je od 1911. do 1929. godine ubilo više od 50 muškaraca arsenom. Tako su postale poznate kao „trovačice iz Nađireva“.
### Život u selu
Nađirev, smješten na obali Tise u vinogradarskom regionu Kunšag, bio je zajednica u kojoj su brakovi uglavnom bili ugovarani. Mladićeve i djevojke, često vrlo mlade, udavali su za mnogo starije muškarce u aranžmanima koji su uključivali zemlju, nasljedstvo i ugovorne obaveze. Razvod tada nije bio moguć, a selo je još bilo pod vlašću Austrougarskog carstva.
U selu nije bilo doktora ni sveštenika, pa je ključnu ulogu imala seoska babica Žužana Fazekaš. Zahvaljujući znanju o ljekovitim biljkama i hemikalijama, ljudi su joj vjerovali, a ona je postala i svojevrsna seoska „doktorica“. Kako je kasnije svjedočila Marija Gunja, kćerka lokalnog činovnika, žene su joj se često povjeravale, pričajući o nasilnim i nevjernim muževima.
Fazekaš je nudila rješenje – arsen, koji je dobijala natapanjem u vodu papira sa ljepkom za muhe. Kasnije su u njenoj bašti pronađene zakopane bočice otrova.
### Hapšenje i smrt Fazekaš
Do 1929. godine seosko groblje bilo je prepuno misterioznih smrti. Ekshumacijom 50 tijela otkriveno je da je u 46 slučajeva prisutan arsen. Policija je 19. jula 1929. došla da uhapsi Fazekaš, ali je ona, shvativši da je njen kraj došao, popila sopstveni otrov prije nego što su žandarmi stigli.
### Suđenja i kazne
Prvi slučajevi trovanja datiraju iz 1911, iste godine kada se Fazekaš doselila u Nađirev. Međutim, pokazalo se da ona nije bila jedina umiješana. U Solnoku je pred sud izvedeno 26 žena – osam ih je osuđeno na smrt, a ostale na različite zatvorske kazne, uključujući sedam doživotnih. Motivacija nikada nije do kraja razjašnjena – pominjali su se siromaštvo, pohlepa, ali i činjenica da su žene tokom Prvog svjetskog rata bile u vezama s ruskim zarobljenicima, a povratak muževa s fronta doživjele su kao gubitak slobode.
### Naslijeđe slučaja
Procjene govore da je broj otrovanih u širem području mogao biti i do 300. Iako je vrijeme izbrisalo mnoga bolna sjećanja, priča o „trovačicama iz Nađireva“ ostaje simbol očaja i nasilja u zatvorenim zajednicama. Ironično, kako je istakla Gunja, nakon tih događaja ponašanje muškaraca prema ženama u selu „značajno se popravilo“.
preuzeto