Šuma je bila tiha, obavijena sumrakom i blagim vetrom. Kraj starog hrasta sedeo je stariji čovek, umoran i zamišljen. Ruke su mu drhtale, a pogled mu je bio uprt negde u daljinu – pun tuge i nerazumevanja. Najviše ga je bolela misao da su ga oni koje je najviše voleo, njegovi najbliži, zaboravili.
Deca koja su nekada s radošću trčala u njegov zagrljaj sada su se udaljila. Vremenom su odnosi oslabili, a materijalne brige i razlike u razmišljanju zauzele su mesto nekadašnje bliskosti. U želji da reše porodične nesuglasice, doneli su teške odluke koje su ga ostavile samog i bez podrške.
Ipak, u trenutku kada mu je najviše trebala nada, desio se neočekivan susret. Mladić iz obližnjeg sela, dok je sakupljao drva, spazio je starca i odmah mu prišao. Pružio mu je ruku, ponudio vodu i komad hleba, i saslušao njegovu priču. Iako su bili potpuni stranci, srce tog mladića nije moglo da ostane ravnodušno.
Vest o ovom susretu brzo se proširila. Ljudi iz sela su pokazali saosećanje, a sam starac je, zahvaljujući neznancu, pronašao novu priliku za život – i mir koji je tražio.
Pouka priče
Nekada nas najdublje rane ne nanose stranci, već oni koji su nam bliski. Ali i u najmračnijim trenucima, dobrota potpunog neznanca može zasijati i podsetiti nas da humanost još uvek postoji. Dobro delo, pa makar i malo, ima snagu da promeni nečiji život.
PREUZETO