Emma je jedva zakoračila preko praga kada ju je ledena ruka povukla nazad. Karen, žena koja je glumila majku dok je njen otac bio živ, sada je stajala kao gospodar dvorišta. Kantu hladne vode prosula je na djevojčicu dok su latice sahranjenog buketa još visile na ogradi.
„Operi svoju nesreću,“ promrsila je, dok se Emma tresla i skupljala ramena. Nije bilo nikoga da je zaštiti – otac joj je bio pod zemljom tek tri dana.Na verandi je stajao Robert, očev brat od strica, koji je trebao biti njen staratelj, ali je samo odmahnuo rukom. „Beskorisno derište,“ promrmljao je. „Sad si samo teret.“
Emma je grlila starog plišanog medu – jedinu uspomenu na majku. Srce joj je tuklo u grlu. Kuća koja je nekad mirisala na kolače i smijeh sada je mirisala na vlagu i mržnju.
I taman kad je pomislila da je potpuno sama, čuo se škripaj guma na šljunku. Crni Cadillac se zaustavio ispred kapije.Vrata su se otvorila i izašao je čovjek u tamnom odijelu. Njegov pogled odmah je našao Emmu – i lice mu se smračilo.
Bio je to Ethan Collins, mlađi brat njenog oca, uspješan biznismen o kome je Emma čula samo priče. A sada je stajao pred njom, očigledno bijesan zbog prizora koji ga je dočekao.I ono što je uradio u sljedećem trenutku… šokiralo je sve.
Ethan je zakoračio preko kapije kao da mu cijelo dvorište pripada. Kišne kapi su mu padale na ramena, ali on to nije ni primijetio. Njegov pogled je bio prikovan za Karen, koja je i dalje stajala s praznom kantom u ruci.„Šta, dođavola, radite?“ – njegov glas je bio tih, ali svaka riječ bila je poput oštrice.
Karen se trgnula, ali se brzo pribrala. „Samo učim dijete redu. Emma je—“„Emma je kćerka mog brata,“ Ethan je prekinuo, prilazeći bliže. „I dok ja stojim ovdje, niko neće podizati ruku na nju.“
Robert je zakoračio naprijed, pokušavajući da ublaži situaciju. „Ethan, ne pravi scenu. Djevojčica je razmažena, ne sluša—“„Ti za mene više nisi ni stric ni staratelj,“ Ethan ga je presjekao pogledom. „Od današnje noći Emma ide sa mnom.“
Emma je treptala, ne vjerujući svojim ušima. Njene male ruke su se još uvijek grčevito držale mede, ali u očima joj se upalila iskra koju niko nije vidio od dana očeve smrti.Karen je problijedjela. „Ne možeš je samo tako odvesti! Ova kuća pripada njenom ocu—“
„I upravo zato pripada i njoj,“ Ethan je odvratio i izvadio fasciklu iz aktovke. „Zakon je jasan. Moj brat je ostavio povjerenje meni, ne tebi. A ovo su dokumenti koji dokazuju da ste trošili njen nasljedni fond za sopstvene potrebe.“
Robert je problijedjeo. „To nije istina…“„Imam bankovne izvode,“ Ethan je rekao hladno. „Ako želite da razgovaramo o tome pred sudom, možemo odmah.“
Karen je spustila pogled, nesposobna da kaže ijednu riječ. Emma je osjetila kako joj srce lupa dok ju je Ethan podigao u naručje, čvrsto i zaštitnički.„Hoćeš li da ideš sa mnom?“ upitao je, prvi put mu se glas omekšao.Emma je klimnula, brada joj je zadrhtala, ali nije pustila ni jednu suzu.
Te noći, po prvi put poslije dugo vremena, nije spavala na hladnim čaršafima niti se budila u suzama. Ethan je odveo u svoj prostrani stan, dao joj toplu pidžamu i tanjir supe. Dok je sjedila na kauču, mazila svog medu i gledala kroz prozor svjetla grada, osjetila je da nije više sama.
Sljedećih dana, Ethan je pokrenuo postupak da postane njen zvanični staratelj. Karen i Robert su pozvani na sud, gdje su morali da objasne svaku potrošenu marku iz fonda. Njihove maske su pale, a cijela zajednica je saznala šta su radili iza zatvorenih vrata.
Emma je, uz Ethanovu podršku, upisala novu školu. Uskoro je ponovo počela da se smije, da crta, da priča o svojim snovima. Ethan ju je vodio u park svake nedjelje i učio je kako da vozi bicikl.
„Znaš,“ rekao joj je jednog dana dok su sjedili na klupi, „tvoj tata bi bio ponosan na tebe. I ja sam ponosan.“Emma ga je pogledala, oči joj zasijale. „Mogu li da te zovem ujak tata?“
Ethan se nasmiješio i klimnuo. „Možeš da me zoveš kako god želiš. Samo obećaj da više nikada nećeš misliti da si sama.“Emma je klimnula i privila glavu uz njegovo rame. Po prvi put od očevog odlaska, osjetila je da ponovo ima porodicu.
PREUZETO