Na dan vjenčanja mog sina, služavka je istrčala na binu i izgovorila rečenicu koja je šokirala cijelu salu.Sve je bilo savršeno – muzika, cvijeće, ponos u mojim očima dok sam gledala sina kako stoji pored svoje mlade.A onda, iznenada, vrata su se otvorila i Klara je potrčala prema oltaru. Njeno lice bilo je mokro od suza dok je pala na koljena.
„Moram nešto reći!“ povikala je.Tišina je pala na salu. Daniel je izgledao zbunjeno, a mlada je sjela i pokrila lice rukama.Klara je udahnula duboko i izgovorila riječi koje niko nikada neće zaboraviti.
„Daniel,“ šapnula je Klara, „ja… ja nisam ono što vi mislite.“Njene riječi odzvanjale su kroz salu, a ja sam osjetila kako mi se ruke tresu. „Klara, šta to govoriš?“ upitala sam, jedva pronalazeći glas.
Klara je podigla pogled prema meni. „Godinama sam ćutala. Ali danas, ne mogu više.“Daniel je prišao, zbunjen i bijesan. „O čemu pričaš? Zašto baš sada?“„Zato što istina mora izaći na vidjelo,“ rekla je kroz suze. „Daniel… ja sam tvoja rođena sestra.“
Cijela sala je zanijemila. Čula sam kako neko ispušta čašu koja se razbila o pod. Emily je počela plakati, držeći lice u rukama.„Šta?!“ viknuo je Daniel. „To je nemoguće! Moja majka… ona me je usvojila!“
„Da,“ klimnula je Klara. „Tvoja biološka majka je bila moja majka. Kada je umrla, ja sam bila previše mala da se brinem o tebi. Poslali su te u dom, a ja sam završila kod daljih rođaka. Godinama sam te tražila… i pronašla vas. Zato sam tražila posao kod vas – da budem blizu tebi.“
Suze su mi potekle niz lice. Nisam znala ni za jedan od tih detalja. Daniel se okrenuo prema meni. „Mama, da li je ovo istina?“Spustila sam glavu. „Da, sine. Znala sam da imaš sestru, ali nije je bilo moguće pronaći.
Bili ste razdvojeni od djetinjstva.“Daniel je ostao bez riječi. Njegov pogled je prelazio s mene na Klaru. „Znači… cijelo ovo vrijeme si bila ovdje, a ja nisam znao?“„Bila sam preplašena,“ priznala je Klara.
„Nisam znala kako da ti kažem. Ali kada sam vidjela kako se ženiš, shvatila sam da ćeš otići i da možda nikad više neću imati priliku da ti kažem istinu.“Emily je obrisala suze i prišla Danielu. „Ovo ne mijenja našu ljubav,“ rekla je nježno. „Ali ti trebaš vrijeme da ovo obradiš.“
Daniel je sjeo, zaklonivši lice rukama. „Moraću sve ponovo da promislim… ali hvala ti, Klaro. Hvala ti što si mi vratila dio mog života koji nisam znao da sam izgubio.“
Klara je ustala, još uvijek drhteći. „Samo sam htjela da znaš. Nisam htjela da ovo zauvijek ostane tajna.“Nakon duge pauze, Daniel ju je zagrlio. „Dobrodošla kući, sestro,“ šapnuo je.
Publika, koja je do tada bila u šoku, počela je da aplaudira. To više nije bio dan samo za slavlje ljubavi između mladoženje i mlade, već i trenutak ponovnog spajanja porodice.
Vjenčanje je odloženo za kasnije tog dana. Ali kada su se Daniel i Emily vratili pred oltar, Klara je stajala pored mene, a ja sam znala da naš dom nikada više neće biti isti – bio je potpun.
PREUZETO