1996. godine neko je iz kolica ukrao Olginu bebu: 24 godine kasnije stiže pismo od žene na samrti “Ona se sada zove Vera”

Objavljeno:

Olga nikad nije izgubila veru da će naći svoju ćerku Mašu, ali način na koji se to dogodilo nakon 24 godine je fantastičan

Trećeg oktobra 1996. godine u Toljatiju se dogodio monstruozan zločin koji je godinama potresao ceo grad. Olga Sineljnikova je nakratko ušla u prodavnicu „Badem“, ostavivši svoju dvomesečnu ćerku Mašu da spava u kolicima ispred radnje. Kada je izašla, kolica više nije bilo.

„U sovjetsko vreme, mnogi ljudi su ostavljali decu blizu prodavnica. Olga je bila odsutna bukvalno na sekundu, i u tom trenutku dete je ukradeno. Iskočila je i odmah me pozvala u pomoć“, seća se Olgina bliska prijateljica Natalija.

Sledećeg dana, kolica su pronađena u ulazu jedne od susednih kuća, ali dete nije bilo u njima. Počela je velika potraga: grad je bio oblepljen lecima sa Mašinom fotografijom.

Tragovi i ćorsokaci

Jedan od tragova potiče iz sela Holstovka u Uljanovskoj oblasti. Lokalna medicinska sestra je rekla da su joj u noći nakon otmice nepoznati muškarac i žena došli sa devojčicom koja je imala visoku temperaturu. Beba je bila umotana u peškir, što se medicinskoj sestri učinilo čudnim. Kasnije, nakon što je videla fotografiju nestale Maše, medicinska sestra ju je sa sigurnošću identifikovala kao istu devojčicu.

Na osnovu opisa svedoka, napravljene su skice, ali otmičari nisu mogli biti pronađeni. Godine su prolazile, a slučaj je ostao nerešen.

Vera2.jpg
Olga nije mogla ni da zamisli da će joj se takva tragedija dogoditi Foto: Printscreen Youtbe

 

Život u nadi

Olga nije gubila nadu. Vremenom je dobila još dve ćerke – Sašu i Ksjušu. Izabrala im je imena koja su zvučala kao ime najstarije, nestale Maše.

Svako sanja o svom. Neki žele da ceo svet sazna za njih, a moja porodica i ja želimo da pronađemo moju sestru. Uvek postoji šansa, i svaki san je predodređen da se ostvari“, kaže Saša.

Olga je sačuvala uspomenu na svoje prvorođenče: etiketu iz porodilišta, prve isečene nokte, male pelene. Na kraju se obratila tv emisiji “Čekaj me” kao poslednjem sredstvu.

Olga sa ćerkom.jpg
Godinama je živela u nadi da će naći svoje dete Foto: Printscreen/YouTube

 

Pokajanje na samrti

Do prodora u slučaju došlo je tek 2020. godine, 24 godine nakon tragedije. U pomenutoj tv emisiji je stiglo pismo od Ljudmile Starove iz Samarske oblasti. Ona je ispričala šokantnu priču.

Pre smrti, njena rođaka je priznala strašan greh. Ispostavilo se da je 1996. godine njeno dete iz drugog braka mrtvorođeno. Da ne bi izgubila muža, koji je veoma želeo dete, odlučila se na očajnički korak – da otme tuđe dete. Dok je muž bio odsutan, ukrala je devojčicu iz kolica u blizini prodavnice “Badem”, a zatim je, zajedno sa suprugom, prodala stan u Toljatiju i otišla u Uljanovsku oblast, gde je devojčici izdala nova dokumenta.

Ljudmila je dugo oklevala da otkrije ovu tajnu i učinila je to tek nakon što je dobila blagoslov svog duhovnog oca, na samrti.

olga i maša2.jpg
Prvi susret Olge i njene ćerke Maše Foto: Printscreen/YouTube

 

99,9% – majčina sreća

Voditelji programa su uspeli da pronađu devojčicu koja se svih ovih godina zvala Vera. Njena fotografija je zadivila Olgu i voditelje tv emisije: odrasla Vera je bila zapanjujuće slična svojoj biološkoj majci.

Za konačnu potvrdu nisu bile potrebne emocije, već dokazi. Vera, ne verujući u mogućnost takve priče, ipak je pristala na DNK test. Da bi se osigurala čistoća rezultata, uzeti su uzorci i od žene koju je smatrala svojom sestrom (jer je žena koja ju je ukrala kasnije rodila još jedno dete).

Rezultati prvog testa su objavljeni uživo: Verina DNK i DNK njene „sestre“ se nisu podudarali. To je dokazalo da nisu u srodstvu. Zatim su otvorili drugu kovertu – rezultate testa Olge i Vere. Verovatnoća njihovog srodstva bila je 99,9%.

Ukradena ćerka Vera
Maša je neverovatno ličila na svoju biološku majku Foto: Printscreen Youtube

 

Susret posle četvrt veka

Vera nije želela da dođe na televiziju, nije bila u stanju da priča o tajni ljudi koje je godinama smatrala svojim roditeljima. Ali Olga ju je sama pozvala. U suzama je ispričala o bolu svih ovih godina i setila se jedinstvenog znaka – mrlje na stomaku svoje ćerke, koju je videla u porodilištu. Ovaj detalj, koji niko drugi nije mogao da zna, naterao je Veru na razmišljanje.

Sledećeg dana, Vera je sama pozvala Olgu i predložila sastanak. Njihov susret je bio ispunjen suzama, zagrljajima i dugim minutima tihog nepoverenja u sreću.

“Nikada nisam mogla da pomislim da je tako nešto moguće. Uvek sam bila “drugačija” od ostalih članova moje porodice, ali nikada nisam pomislila da nisam sa njima u srodstvu“, podelila je kasnije Vera.

Olga je upoznala Veru sa njenim pravim sestrama. Tople reči njene sestre dirnule su devojku do suza. Tako je, nakon 24 godine razdvojenosti, porodica ponovo počela da se upoznaje, povezujući nekada prekinute niti sudbine.

Povezano

Najnovije