Potresne ispovesti starijih osoba iz Pirota otkrivaju skriveno nasilje i zanemarivanje u porodici
„Kad smo oženili sina, suprug i ja smo rešili da im ustupimo kuću, a da za nas dozidamo dve sobe i kupatilo uz već postojeći objekat. Od prvog dana snaja nije imala nikakvu komunikaciju sa nama, razlog nismo nikada saznali, ali je problem što se i sin polako udaljavao“, priča baka svoju životnu priču.
Gubitak supruga i težak život u samoći
Nakon što joj je muž preminuo, baka je ostala sama, oslonjena isključivo na malu penziju. Sin i snaha su se borili sa niskim primanjima i školovanjem dvoje dece, pa su često zapadali u dugove i zaostajali u plaćanju računa.
„I ja sam se ponudila da podignem kredit da izmire dugovanja. U međuvremenu sam obolela pa sam sinu dala ovlašćenje da mi podiže penziju. Kako sam mu dala karticu, više dinar nisam videla, a tome ima već desetak godina. Kao kučetu mi unesu hleb i nešto malo namirnica i ja se snalazim kako znam i umem“, kaže baka kroz suze.
Ova priča je samo jedna od brojnih ispovesti koje beleže članice Udruženja žena „Lav“ iz Pirota na terenu.
Projekti posvećeni starijima
Udruženje je realizovalo više projekata namenjenih ranjivim kategorijama stanovništva, među kojima posebno mesto zauzimaju ostarela lica. Projekti poput „Otvorena vrata“ i „Mesto pod suncem“ imali su cilj da prikupe priče i probleme starijih, ali i da im ponude podršku i informacije.
Teška svakodnevica starih lica
Kako kaže članica udruženja Snežana Manić:
„Starost sama po sebi jeste teška, ali kada su roditelji ostavljeni i zaboravljeni od dece i bližnjih, onda ne postoje reči koje bi opisale tu patnju.“
Najčešći problemi koje su stariji isticali su:
- nedostatak doma za starije u Pirotu,
- neadekvatna zdravstvena zaštita, posebno za dementna lica,
- siromaštvo, posebno izraženo na selima.
Iako fizičko nasilje nije u velikoj meri prijavljeno, ekonomsko je, nažalost, vrlo prisutno. „Sve više je penzionera koji izdržavaju decu i unučiće, nekada dobrovoljno, ali često i prisilno“, navodi Manićeva.
Na terenu su zabeleženi i drastičniji primeri:
- unuci koji tuku bake i deke da im daju novac za telefon,
- sinovi koji maltretiraju roditelje da bi dobili imanje,
- dementne starice koje budu vezivane i zlostavljane od najbližih.
„Porodična tajna“
Stariji ljudi retko prijavljuju nasilje. Osećaju stid i sramotu, ali i strah od toga ko će o njima brinuti ako se pobune. Za mnoge je to „porodična tajna“ o kojoj se ćuti. Nedostatak informacija o pravima i institucijama koje mogu pomoći dodatno otežava situaciju.
Baka i deka – roditelji i unucima i sopstvenoj deci
Još jedna priča posebno potresa.
„Imali smo dve ćerke, jedna je nažalost preminula mlada. Druga je više puta menjala muževe, rodila troje dece i svako je ostavila kod nas. Očeve ne znamo, majka se retko javlja. Pojavi se, napravi svađu, čak me i pretuče, pa opet nestane. Mi ostanemo sa decom.“
Da nije dobrih ljudi i pomoći lokalne samouprave, baka priznaje da ne bi znala kako bi preživeli.
Stil / Jugmedia.rs