Postoji preko 80 vrsta tumora koji mogu rasti unutar lobanje i dovoditi do oštećenja mozga.
Glumica Keli Mek, poznata po ulozi Adi u seriji “The Walking Dead”, preminula je u 33. godini nakon borbe sa tumorom – gliomom centralnog nervnog sistema. Kako prenosi CNN, umrla je mirno u svom domu u Sinsinatiju, što je potvrđeno na stranici CaringBridge i njenom Instagram profilu, gde je objavljeno da je “sjajno, žarko svetlo prešlo u onostrano”.
Od nje su se oprostili brojni fanovi i kolege. Glumica Alana Masterson, koja je s njom delila scenu u poslednjoj zajedničkoj epizodi, napisala je da je bila ponosna što je imala priliku da radi s njom.
Tokom karijere, Keli je imala preko 30 glumačkih i pet producentskih uloga. Pored “The Walking Dead”, istakla se i u seriji “Chicago Med” kao Penelope Džejkobs, a radila je i na reklamama i sinhronizacijama.
U oproštajnim porukama, kolege i prijatelji istakli su njenu toplinu, kreativnost i podršku drugima, kao i entuzijazam koji je inspirisao mnoge. Njen talenat i duh ostaviće trajan trag u industriji i među ljudima koji su je voleli.
Tumori mozga
Postoji preko 80 vrsta tumora koji mogu rasti unutar lobanje i dovoditi do oštećenja mozga. Ipak, kod odrasih, 5 vrsta tumora se sreću u preko 90% slučajeva.
gliomi – ovde spadaju astrocitomi, anaplastični astrocitomi, glioblastomi (astrocytoma, oligodendroglioma, astrocytoma anaplasticum, glioblastoma multiforme,…)
meningeomi – meningeoma
neurinomi – neurinoma, schwanoma
adenomi hipofize – adenoma hypophyseos
metastaze mozga iz udaljenih malignih tumora.- metastasis cerebri
Ovi, kao i ostali tumori u telu, nastaju zbog izmena (mutacija) u posebnim genima normalnih ćelija. Mutacijom neki geni postaju aktivni (proonkogeni postaju onkogeni), a drugi se inaktiviraju (tumor supresorni geni). Ovo se u organizmu stalno dešava u mnogim ćelijama, ali imuni sistem prepoznaje ove ćelije i neutrališe ih. Ponekad ove ćelije ne bivaju neutralisane i, ako nastave da se umnožavaju, formira se od njih tumor. On je u početku dobroćudan (benigan), ali vremenom može mutirati sve veći broj pomenutih gena i tako tumor može postajati sve maligniji.
Uzork nastanka tumora
Razlozi za nastanak ovih promena u genima nisu uvek poznati. Mutacije mogu biti rezultat delovanja nekih virusa, koji su ranije izazivali manje infekcije; radioaktivnog zračenja; nekih hemijskih materija (sve češće se dokazuje da razni pesticidi, ali i dodaci hrani mogu biti kanceregoni). Skoro nijedan tumor mozga se direktno ne nasledjuje, ali potomci ljudi koji su imali maligne bolesti imaju neaktivirane proonkogene, možda i slabiji imuni sistem,… Zbog toga kod njih postoji i veća tendencija za nastanak malignih bolesti. Ljudi se obično pitaju da li nerviranje, stres, povreda glave, loša ishrana, premor,… mogu dovesti do tumora. Odgovor je da ne mogu direktno. Medjutim uticaj nekih faktori, kao što je zračenje mobilnih telefona naročito na decu, zračenje eletričnih kablova visokog napona, česta rendgenska snimanja, neki lekovi… i dalje se ispituju.
Ovi tumori se, prema tome koliko brzo napreduju i u kom procentu se mogu izlečiti, dele na dobroćudne i zloćudne (benigne i maligne). Meningeomi, neurinomi i adenomi hipofize su najčešće dobroćudni. Metastaze su uvek rezultat maligne bosti, a gliomi su češće maligni. Jedna vrsta glioma- glioblastomi su najčešći maligni tumori mozga.
Simptomi tumora mozga
Sve ovo rezultira simptomima bolesti kao što su: glavobolja, epilepsija, pospanost, razni ispadi u funkciji mozga i živaca. Ispadi funkcije zavise od lokalizacije i veličine tumora. To mogu biti sledeći poremećaji: vida, govora, sluha, mirisa, pokretanja ekstremiteta, ravnoteže, osećaja dodira, psihički poremećaji,… Kod benignih tumora se prvo pojavi jedan ili nekoliko simptoma, a zatim se mesecima, a često i godinama, iako tumor raste, novi simptomi ne javljaju. Sledeći simptomi se, zbog sporog rasta, javljaju tek kada tumor značajno poraste.
Najčešće prilikom rasta prožimaju okolne strukture mozga (infiltrišu ih). Imaju veliki potencijal da postanu maligni. Prema stepenu malignosti imaju 3 ili 4 stadijuma. Kod prvog stadijuma izlečenje je verovatno. Već kod drugog stadijuma preživljavanje duže od 5 godina je u 50 – 75% slučajeva. Dok je kod 3. i 4. stadijuma preživljavanje još kraće. Nakon operacije uvek se sprovodi zračenje i često je indikovana hemioterapija. Neki tumori kao što su oligodendrogliomi bolje reaguju na hemioterapiju, dok drugi, kao što su ependimomi, na zračenje, piše Stetoskop.
najzena.rs