“Ne možeš ti bez mene, Jasmina. Tko će ti djecu čuvati? Tko će ti platiti račune?” vikao je Dario dok je tresnuo vratima spavaće sobe. Njegove riječi odzvanjale su mi u ušima dok sam stajala u hodniku, držeći se za kvaku kao da mi život ovisi o njoj. Djeca su spavala, ili sam barem tako mislila. U kutu dnevne sobe, mala Ena je tiho plakala, a Dino je stisnutih šaka gledao u pod.
“Mama, zašto tata viče?” pitao je Dino, glasom dubljim nego što bi dječak od deset godina trebao imati. Nisam imala odgovor. Samo sam ga privukla k sebi i šaptala: “Sve će biti dobro, ljubavi. Sve će biti dobro.” Ali nisam vjerovala ni sama sebi.
Dario je otišao te noći. Otišao je bez riječi, bez objašnjenja, ostavivši nas s neplaćenim računima, praznim frižiderom i još praznijim obećanjima. Prijateljice su mi govorile: “Jasmina, moraš misliti na sebe!” Ali kako? Kako kad sam cijeli život bila samo nečija žena, nečija majka, nečija kći?
Sjećam se dana kad smo se upoznali na moru u Makarskoj. Imao je osmijeh koji je obećavao sigurnost. Moja mama, Senada, govorila je: “Dario je dobar dečko, drži se njega.” I držala sam se. Držala sam se i kad je izgubio posao u brodogradilištu, i kad su mu roditelji oboljeli pa sam ih njegovala kao svoje. Držala sam se i kad sam zaboravila što znači imati svoje želje.
Nakon što je otišao, dani su prolazili u magli. Ena je prestala jesti, Dino je postao tih i povučen. Ja sam radila dva posla – čistačica u školi ujutro, konobarica navečer. Svaki put kad bih prošla pored ogledala, pitala sam se tko je ta žena s podočnjacima i ispucalim rukama.
Jedne večeri, dok sam skupljala tanjure u kafiću “Kod Mirele”, prišla mi je kolegica Azra. “Jasmina, hajde s nama na kafu poslije smjene. Trebaš društvo.” Odbijala sam tjednima, ali te večeri nisam imala snage reći ne.
Sjele smo na terasu iza kafića. Azra je zapalila cigaretu i pogledala me ravno u oči: “Znaš li ti tko si bez njega?”
Nisam znala odgovoriti. Samo sam slegnula ramenima.
“Svi mi mislimo da moramo biti sve za druge. A kad ostanemo same, ne znamo ni što volimo jesti, ni što nas veseli. Jesi li ikad probala raditi nešto samo za sebe?”
Te riječi su mi odzvanjale u glavi cijelu noć. Sljedećih dana počela sam pisati dnevnik. Pisala sam o svemu što me boli, o svemu što želim zaboraviti i svemu što nikad nisam imala hrabrosti reći naglas.
Jednog jutra, dok sam spremala Dinu sendvič za školu, upitao me: “Mama, hoćeš li opet biti sretna?” Zastala sam s nožem iznad kruha i pogledala ga. “Hoću, sine. Obećavam ti da hoću.”
Počela sam trčati svako jutro prije posla. Prvi put nakon dugo vremena osjetila sam vlastito tijelo – umorno, ali živo. Upoznala sam Marinu iz susjedstva koja me pozvala na ženski kružok subotom navečer. Prvi put nakon godina smijala sam se do suza.
Ali nije sve išlo glatko. Moja mama nije odobravala promjene. “Što će selo reći? Dvoje male djece bez oca… Ti po kavama i trčiš po selu kao kakva cura!”
“Mama, ja više ne mogu živjeti za druge!” viknula sam jednog dana kad me pritisla do kraja.
“A za koga ćeš živjeti ako ne za djecu?”
“Za sebe! Jer ako ja propadnem, propast će i oni!”
Taj razgovor bio je prekretnica. Počela sam tražiti posao koji me ispunjava – upisala sam tečaj za njegovateljicu starijih osoba jer sam znala da mogu pomoći drugima i osjećati se korisno.
Dario se povremeno javljao – tražio novac, žalio se na svoj novi život s nekom Ivanom iz Zadra. Djeca su ga viđala vikendom, ali svaki put bi se vraćali tužni i zbunjeni.
Jedne večeri Dino me pitao: “Mama, jesi li ti ljuta na tatu?”
Duboko sam udahnula: “Nisam ljuta, sine. Samo sam tužna što nas nije znao voljeti kako treba.”
Prošlo je godinu dana otkako nas je Dario napustio. Ena opet jede s apetitom, Dino ima prijatelje i igra nogomet u lokalnom klubu. Ja radim kao njegovateljica i prvi put osjećam ponos zbog sebe.
Ponekad me još zaboli kad vidim parove na ulici ili kad čujem kako susjede šapuću iza leđa. Ali više ne živim za tuđe poglede ni mišljenja.
Ponekad se pitam: Koliko nas žena živi tuđe živote dok ne shvatimo da imamo pravo na svoje snove? Jesmo li stvarno sebične ako jednom kažemo – dosta?
https://izivotneprice.magictaless.com/