Anna se požurila na razgovor — bila je to prilika iz snova da izađe iz začaranog kruga povremenih poslova.
Kad je stigla do raskrižja, iznenada su se čuli udari i vika. Stari gospodin se sapleo, primio za prsa i polako pao na asfalt. Vozači su trubili, ljudi su otvarali prozore, a neki su gotovo nadali da će, ako ne gledaju, opasnost nestati.
Anna se zaustavila. U glavi joj se vrtjelo: “Kasnit ćeš! Trči!”
Ipak je potrčala i kleknula kraj muškarca.
– Mogu li pomoći? — upitala je drhtavim glasom, stavljajući ruku na njegov ramena.
Gospodin je uzdahnuo teško, oči su mu bile poluzatvorene. Slabim pokretom pokazao je na džep:
– Tableta… u novčaniku…
Anna je utihnula, drhtavim prstima kopala po staroj kožnoj torbi. Napokon je našla malu bočicu s lijekovima. Brzo je izvukla tabletu, približila je starčevim ustima i pomogla mu da je proguta.
– Dišite… polako. Sve će biti u redu… — šaptala je, suzdržavajući suze i strah.
Nakon nekoliko minuta, čovjekovo disanje je postalo mirno, boja lica se vratila. Otvorio je oči i zahvalno pogledao Annu:
– Spasila si mi život… — tiho je rekao. — Kako ti mogu ikad zahvaliti?
Anna se nasmiješila, ali je iznenada skočila:
– Bože moj… zakasnila sam…
Ispričala se tiho, a zatim potrčala prema metrou — srce joj je tuklo kao ludo. Mislila je da je posljednja nada nestala.
Ipak, otišla je u ured — željela je znati je li učinila sve što je mogla.
Kad je ušla na recepciju, tajnica se nasmiješila:
– Dobar dan… uprava kasni, ali doći će za minutu. Molim vas, sjednite.
Anna je duboko udahnula i sjela, stežući torbu uz sebe — osjetila je olakšanje.
Pol sata kasnije, vrata su se otvorila i ušao je… onaj čovjek. Savršeno obrijan, elegantan kostim, samouvjereno se oslanjao na štap. Anna je gledala s raširenim očima.
– Dobro jutro svima, — rekao je. — Ja sam vlasnik ove tvrtke. Ispričavam se na kašnjenju… imao sam vrlo važan događaj.
Podigao je pogled prema Anni i osmjehnuvši se kimnuo:
– Ona je ta koja je stala kad su se svi drugi okretali. Ona zna što je prava odgovornost, hrabrost i čovječnost. Anna, želimo da nam se čim prije pridružiš. Već si pokazala da si na svom mjestu.
Anna nije mogla vjerovati svojim ušima. Suze su joj potekle. Odjednom joj je postalo jasno: spasila je neznanca, i u isto vrijeme spasila samu sebe.
PREUZETO