«Mama, ne možeš biti toliko naivna! On te samo iskorištava!» Mirna je vikala kroz suze, a ja sam stajala nasred dnevnog boravka, držeći šalicu čaja koja mi se tresla u ruci. Nikada nisam vidjela svoju kćer toliko bijesnu, toliko povrijeđenu. U njezinim očima nisam bila odrasla žena koja ima pravo na sreću, već netko tko treba zaštitu od vlastite lakovjernosti.
Sve je počelo prije godinu dana, kad sam upoznala Dinu na izložbi slika u Sarajevu. Bio je šarmantan, duhovit, znao je citirati Andrića i šaliti se na račun vlastitih sijedih. Nakon toliko godina samoće, osjećala sam se ponovno živom. Prijateljice su mi govorile da uživam, da ne razmišljam previše. Ali Mirna… Mirna je bila druga priča.
«Mama, imaš 57 godina! Zar ti nije dosta razočaranja? Sjećaš se kako je tata otišao? Kako si plakala noćima? Ne želim da opet patiš!»
Sjedile smo za kuhinjskim stolom, ona s rukama prekriženim na prsima, ja s pogledom u prazno. Znala sam da joj nije lako. Nakon razvoda od njenog oca, godinama sam bila sama. Posvetila sam se njoj, svom poslu u školi, vrtu iza kuće. Nisam ni sanjala da će mi srce ponovno zaigrati.
Ali Dino je bio drugačiji. Ili sam barem tako vjerovala.
«Mirna, Dino nije tvoj otac. On me voli. Zajedno smo godinu dana, nikad nije tražio ništa od mene osim mog vremena i pažnje. Zar ne vidiš koliko sam sretnija?»
Ona je samo odmahnula glavom. «Zar ti nije čudno što nikad ne priča o svojoj prošlosti? Gdje mu je obitelj? Zašto ga nikad nisi upoznala s mojim bratom? Mama, molim te, probudi se!»
Nisam imala odgovore na sva njena pitanja. Dino je bio tajanstven kad bi pričao o svom životu prije mene. Rekao je da mu je žena umrla prije deset godina i da nema djece. Njegova obitelj živi u Mostaru, ali rijetko se viđaju. Nisam ga pritiskala – bojala sam se da ću ga izgubiti.
Ali Mirna nije odustajala. Počela je istraživati. Pronašla je njegovu bivšu susjedu preko Facebooka i poslala joj poruku. Jedne večeri mi je pokazala isprintani razgovor.
«Mama, pogledaj! Ova žena tvrdi da Dino nikad nije bio oženjen! Da ima sina u Njemačkoj s kojim ne razgovara! Zašto ti to nije rekao?»
Osjetila sam kako mi se svijet ruši pod nogama. Dino mi je lagao? Ili je ovo nesporazum? Nisam znala što misliti. Te noći nisam spavala. Gledala sam u strop i pitala se jesam li stvarno toliko željna ljubavi da ne vidim istinu.
Sljedećeg dana pozvala sam Dinu na razgovor. Sjedili smo na klupi u parku, daleko od znatiželjnih pogleda susjeda.
«Dino, moram te nešto pitati. Jesi li mi lagao o svojoj prošlosti? Imaš li sina? Zašto mi to nisi rekao?»
Pogledao me tužno, oči su mu bile pune sjete.
«Zlato… Nisam ti htio lagati. Samo… Bojao sam se da ćeš otići ako znaš sve o meni. Da, imam sina. Posvađali smo se prije mnogo godina i više ne razgovaramo. Bio sam oženjen kratko, ali žena me ostavila zbog drugog. Nije mi lako pričati o tome.»
Osjetila sam olakšanje i tugu istovremeno. Bilo je laži, ali i straha, srama. Je li to dovoljno za oprost?
Kad sam to ispričala Mirni, ona je samo slegnula ramenima.
«Mama, ljudi se ne mijenjaju s 57 godina. Ako te sad laže, lagat će te cijeli život. Ne želim da patiš!»
Ali ja… Ja sam željela vjerovati Dini. Željela sam vjerovati da ljubav može doći kasno i biti iskrena.
Prijateljice su bile podijeljene. Jasmina mi je rekla: «Slušaj svoje srce! Tko zna koliko nam je još ostalo?» A Senada je bila oprezna: «Djeca ponekad vide ono što mi ne želimo vidjeti.»
Prošlo je nekoliko mjeseci u napetosti. Mirna me izbjegavala, Dino je bio sve povučeniji. Počela sam sumnjati u sebe – jesam li sebična što želim biti sretna?
Jedne večeri Mirna je došla kući ranije nego inače. Sjela je do mene na kauč i tiho rekla:
«Mama… Ako misliš da ćeš biti sretna s njim, ja ću to prihvatiti. Samo… obećaj mi da ćeš paziti na sebe. Ne želim te izgubiti kao što sam izgubila tatu.»
Zagrlila sam je i zaplakala kao dijete.
Danas stojim pred ogledalom u bijeloj haljini koju sam sama sašila. Dino me čeka u općini, a Mirna stoji uz mene kao svjedokinja. Srce mi lupa od uzbuđenja i straha.
Jesam li donijela pravu odluku? Može li ljubav pobijediti sumnju i strahove koje nosimo iz prošlosti? Ili su djeca ponekad mudrija od nas?
Što biste vi učinili na mom mjestu?
https://izivotneprice.magictaless.com/