Nada je oslijepila kad joj je bilo 55 godina. Dijabetes, kažu ljekari. Godinama je živjela u tami, oslanjajući se na druge, uglavnom na tuđe milosti i pomoći.Nije imala djece, muž joj je umro rano, a sestru jedinicu nije vidjela skoro četiri decenije.Posvađale su se oko sitnice, oko međe i zemlje, kad im je umrla majka. Od tada nisu progovorile ni riječ.Kada su ljekari rekli da postoji šansa za operaciju, Nada je bila sumnjičava. Godinama je naučila da ne očekuje čuda. Ali čudo se ipak dogodilo.Operacija je uspjela.Kada su joj skinuli povez, oči su joj se privikle na svjetlost, a onda je vidjela siluetu žene kako drži njenu ruku.
— Ko ste vi? – upitala je.
Žena je skinula masku.
— Ja sam tvoja sestra.
Nada je zadrhtala. Prošlo je 40 godina, ali odmah ju je prepoznala.
Sestra joj je tiho rekla:
— Došla sam jer sam čula da opet vidiš… A ja sam sve ove godine bila slijepa za nas dvije.
Nisu ništa više pričale. Samo su se zagrlile i plakale. Četiri decenije prošle su u jednom dahu.
PREUZETO