Moj otac je iznenada preminuo kada je imao 45 godina. Moja maćeha, s kojom je bio u braku 12 godina, nije pustila nijednu suzu i otišla je sa svojim sinom već narednog dana. Oduvek sam je mrzela zbog toga.
Petnaest godina kasnije, čula sam da je umrla. Njen sin je došao i insistirao da me vidi. Rekao je:
„Vreme je da konačno saznaš šta se zaista dogodilo.”
Ispričao mi je da je moj otac bio bolestan neko vreme, ali su odlučili da mi to ne kažu. Bila sam previše mlada, a tata nije želeo da me povredi istinom.
Rekao je da je moja maćeha mnogo volela mog oca — toliko da nije mogla da izdrži da ostane u toj kući ni trenutak duže nakon što je on preminuo. Zato je otišla. Htela je da povede i mene, ali je moja baka insistirala da ode bez pozdrava.
Ali to nije bilo sve… Zaledila sam se kada mi je rekao da mi je maćeha ostavila deo svog nasledstva — jer me je uvek smatrala svojim detetom.
Bila sam zatečena. Ali u tom trenutku, moje srce je omekšalo. Shvatila sam da žena koju sam toliko dugo prezirala… zapravo jeste volela — na svoj tihi način.
PREUZETO