“Moj sin (34) je stradao prije 3 mjeseca u saobraćajnoj nesreći, ostavivši iza sebe suprugu (29) i dvoje djece.
Živjeli su u mojoj kući 7 godina.
Nakon sahrane, rekla sam joj: „Moraš otići. Moja kuća nije besplatan smještaj za džabalebaroše.”
Nije rekla ništa. Onda sam, šokirana, otkrila da mi je napisala poruku, pokušavajući da me manipuliše, govoreći da sam ja „sve što joj je ostalo.”
Iskreno nije razumjela zašto sam donijela tu odluku i zašto sam ostala pri tome.
Učinila sam svoje. Otvorila sam svoj dom. Odgajala sam njenu djecu kad ona nije. Sahranila sam svog sina. Umorna sam.
Molila me, plakala, rekla: „A šta je s dječacima?” Rekla sam joj istinu:
“Ne dugujem ti ništa. Tolerisala sam te zbog svog sina. On više nije tu. Zato idi. Mogla si otići odavno da imaš imalo samopoštovanja.”
Ali ipak je ostala bez imalo poštovanja.”
(Izvor: Brightside / Novi)