Kada je Zina imala 6 godina, moja žena je nestala. Posle toga nisam živeo ni jedan dan za sebe.
Na sahranama svoje žene obećao sam joj da ću se do kraja svojih dana brinuti o našoj ćerki i voleti je za nas dvoje. Moja Zina je odrastala pametna. Učila je za jednu petorku, pomagala mi je oko kuće, kuvala je kao mama: ukusno ćete lizati prste. Vreme je prolazilo, Zinka je ušla u univerzitet svojim snagama. Tamo je njen uspeh značajno opao, ali to nije bilo važno, jer je ćerka paralelno radila i još uvek mi je pomagala u poljoprivredi. Kasnije je Zinula upoznala Mihaila, a ubrzo me je upoznala sa njim. Izgledao mi je kao dobar momak i bio sam veoma uzbuđen kada su deca rekla da su odlučila da žive sa mnom nakon venčanja. Posle ovog venčanja sve je propalo. Zet je ipak počeo da komunicira sa mnom. Stalno je mrzovoljan, bezobrazan i vrištao na mene … zato,
kada je ćerka ponudila da proda našu dvosobnu kuću i kupi veliki stan u glavnom gradu, postavio sam jedan uslov: stan smo morali da se na mene. Zet je, kako se verovalo, počeo da viče, kao, ne verujem mu. Nisam imao šta da krijem.
Tako sam im direktno rekao: – potrebna mi je garancija da neću ostati napolju u starosti. Evo, neću biti, a stan će vam ostati i radite sa njim šta želite. Ćerka i njen muž su spakovali svoje stvari, istovremeno me nazivajući svim rečima, i već dva dana kasnije preselili su se u grad.
Nakon toga, Zina je zauvek zaboravila na moje postojanje, ali duboko u sebi nadao sam se da će me ćerka razumeti i prestati da se duri. Nekoliko meseci nakon te svađe bio je moj rođendan-godišnjica, 60. Bio sam siguran da će mi Zinočka prirediti iznenađenje, pa sam očistio celu kuću, kuvao omiljene smene, oblačio se i sedeo za stolom. Ceo dan sam proveo sedeći za stolom, gledajući kroz prozor, čekajući da se kapija otvori i konačno ću videti Zinu.
Čekao sam je do večeri, a uveče sam se presvukao, legao, ostavio svu hranu na stolu, plakao, razgovarao sa fotografijom svoje žene, nisam shvatio kako sam zaspao. Da li je ćerka toliko ogorčena na mene da nije želela da čestita ni telefonom? Ili joj se možda dogodilo šta? Pa, moja Zinka nije mogla tako zaboraviti svog starca…
PREUZETO