Vera Korkina iz Čelјabinska saznala da nosi sijamske bliznakinje 1989. godine
Krajem 1989. godine, Vera Korkina iz ruskog grada Čeljabinska saznala je vest koja joj je isprva unela ogromnu radost u život – bila je trudna. Poput svake buduće majke, zamišljala je srećnu budućnost sa detetom, prve korake, prve osmehe. Međutim, ta sreća ubrzo je ustupila mesto dubokoj zabrinutosti.
Tokom jednog od ultrazvučnih pregleda, primetila je da lekar više ne deluje opušteno. Njegovo lice postajalo je sve ozbiljnije kako je pažljivo posmatrao ekran. Ubrzo se povukao da se konsultuje sa kolegama, a kada se vratio – usledio je šok. Saopštio joj je da nosi sijamske bliznakinje.
Za Veru nije bilo dileme. Bez obzira na sve moguće komplikacije, odlučila je da trudnoću zadrži: „Nosiću ih i rodiću – šta god da bude“, rekla je čvrsto.
Rođenje pod znakom neizvesnosti
Devojčice su rođene 9. aprila 1990. godine. Vera im je dala imena Ana i Tatjana, po babicama koje su pomogle njihov dolazak na svet. Svaka je imala oko dva kilograma, a bile su spojene u predelu stomaka i delile jednu jetru. Iako njihov život odmah po rođenju nije bio ugrožen, lekari su bili suočeni s velikom neizvesnošću. Operacije razdvajanja sijamskih blizanaca i danas su retke, a tada su šanse za uspeh bile još manje.
Dok su Ana i Tanja bile u inkubatorima, pod stalnim nadzorom lekara, njihovu priču iz senke je pratio i jedan hirurg iz Čeljabinska – dr Lev Novokreščenov. Imao je ideju kako bi operacija mogla da se izvede, ali zbog visokog rizika nije želeo prerano da daje lažnu nadu.
Trka s vremenom
Ipak, u jednom trenutku odlučio je da svoju zamisao podeli sa Verom. Objasnio joj je da operacija nosi brojne rizike, ali da postoji mogućnost uspeha – pod uslovom da devojčice dočekaju bar tri meseca starosti. Porodica je odlučila da čeka.
Međutim, sudbina je imala drugačije planove. Već sa nepuna dva meseca, krvne analize pokazale su ozbiljno pogoršanje zdravstvenog stanja. Lekari više nisu imali vremena za čekanje. Operacija je zakazana i izvedena pod najvećim oprezom.
Intervencija je trajala satima. Novokreščenov je morao da bude izuzetno precizan – svaki rez, svaki krvni sud, svaka sitnica mogla je odlučiti ishod. Na kraju – uspeh. Devojčice su bile razdvojene i stabilne.
Zanimljivo je da Ana i Tanja nisu znale za svoje poreklo sve do trinaeste godine. Njihova majka im je godinama govorila da su ožiljci na stomaku posledica obične operacije. Tek tada su saznale pravu istinu – i bile duboko potresene, ali i zahvalne.
Od istovetnosti do individualnosti
U detinjstvu su bile kao preslikane – ista odeća, iste frizure, iste rečenice. Gotovo da su disale kao jedno biće. Međutim, s dolaskom adolescencije počele su da se razlikuju – razvijale su sopstvene osobine, interesovanja i stavove, ali su ostale bliske kao nekada.
Njihova majka Vera bila je stub porodice. Muž ih je napustio odmah nakon što je saznao dijagnozu. Iako je povremeno dolazio nakon operacije, njegovo ponašanje bilo je agresivno i neprijatno, pa su ti kontakti brzo prestali.
Nevidljiva veza
Danas, kada imaju 35 godina, Ana i Tatjana kažu da je njihova međusobna veza i dalje izuzetno jaka – gotovo neobjašnjiva. Čuju se svakog dana, retko se svađaju i neretko osećaju jedna drugu – kao da su i dalje povezane.
Posebno upečatljiv trenutak dogodio se kada je Ana ostala trudna. Tanja, iako nije očekivala bebu, počela je da oseća gotovo identične simptome – mučninu, vrtoglavicu, oticanje nogu. Kada su počeli porođajni bolovi, Tanja je bila iscrpljena od bolova u telu, kao da i sama prolazi kroz porođaj.
„Kao da sam i ja rađala, iako sam samo sedela pored nje“, rekla je Tanja uz osmeh.
Ana je 15. aprila donela na svet ćerku Darinu, a pre toga, 2022. godine, rodila je sina Timura. U oba slučaja, Tanja je bila uz nju – fizički i emotivno.
Strah koji se vraća
Put do majčinstva za Anu nije bio lak. Imala je problem sa jajovodima, dugo nije mogla da zatrudni. Najveći strah doživljavala je prilikom ultrazvuka – svaki put je brinula da će čuti ono isto što je njena majka nekada čula: „Nosite sijamske blizance.“
„Lekari su morali da me smiruju. Imala sam ogroman strah. Pol deteta mi nikad nije bio bitan – samo zdravlje“, priznaje Ana.
Nažalost, dr Lev Novokreščenov, lekar koji im je spasao život, nije dočekao da vidi kako Ana postaje majka. Ipak, njegova ćerka, koja je takođe postala lekar, ostala je u kontaktu sa Anom i Tanjom i danas – kao simbol lekarskog nasleđa i ljudske povezanosti.
STIL