Bili smo veoma povezani. On je moj jedini brat i otkako znam za sebe, znam za njega, rekla je Gordana o svom bratu Zoranu Đinđiću, koji je ubijen prije 22 godine, 12. marta 2003. godine, u Beogradu.
“Osim što je bio odličan učenik, stizao je da se bavi šah klubom, karateom i djevojkama. Njegovim nestašlucima nije bilo kraja. Sjećam se kako smo u Popovskom vrtu brali zelene rezdelije (divlje šljive) i od njih dobijali herpese na usnama, pa smo zatim od mame dobijali batine, jer nas je upozoravala da ne smijemo dirati tuđe. Međutim, Zoran se nije izdvajao iz društva. Skijao se u Travniku niz nasip, pored kojeg je prolazila pruga, iza zgrade u kojoj smo živjeli. Bio je u stanu u kojem smo živjeli, na trećem spratu, stotinjak metara od gimnazije, u blizini katoličke crkve. Imam fotografiju na kojoj se spušta na drvenim skijama koje je sam pravio. I danas ih imam kod kuće, kao i njegovu gitaru na kojoj je svirao u Travniku. Odlučila sam da ih darujem u Arhiv Srbije, gdje postoji postavka njegovih ličnih stvari”, ispričala je sestra Zorana Đinđića, Gordana Filipović, prije nekoliko godina.
Bivši predsjednik Vlade Srbije (2001–2003) Zoran Đinđić rođen je u Bosanskom Šamcu u BiH, gdje je završio osnovnu školu, dok je dva razreda gimnazije pohađao u Travniku, nakon čega se sa porodicom preselio u Beograd.
“Zoran je neobično volio Travnik. Neobično je volio Bosnu. Podsjećala ga je na lijep period njegovog života. Beograd je velegrad u kojem nema te opuštenosti i bezbrižnosti. Naš otac je bio vojno lice i mi smo u tom duhu odgajani. Nikada nismo gledali na nacionalnost naših prijatelja. Zoran je u duši bio Jugoslaven, kao što sam i ja bila i ostala Jugoslavenka i ne mogu nikako da se pomirim s tim da među narodima postoje razlike koje ih trebaju dijeliti. Kakav je ko, zavisi od čovjeka, a ne od toga da li je musliman, Srbin ili Hrvat“, dodala je Gordana.
Zoran Đinđić je, nakon Devete beogradske gimnazije, upisao Filozofski fakultet u Beogradu gdje je diplomirao prije roka i završio postdiplomske studije. Doktorirao je u Njemačkoj, a ovo je bila njegova doktorska teza.
Gordana čuva svoje dragocjene uspomene sa bratom, o čemu je pričala 2013. godine za “Slobodnu Bosnu”:
“Mi smo u Travnik došli 1962. godine, a odselili smo se 1969. godine. Posljednji put u Travniku sam bila 1989. godine na obilježavanju dvadeset godina mature. Sebe sada ne posmatram kao Gordanu koja je ovde završila gimnaziju, već kao osobu koja je provela najljepše dane sa svojim bratom. Svaka ulica me ovde podsjeća na naš zajednički život. Na naš odlazak u školu, šetnje do Plavih voda, mjesta gdje smo se svi kretali. Zoran je ovde završio dva razreda gimnazije. Bio je veoma nemiran, živ, pokretan.”
Zoran Đinđić, koji je bio u braku sa Ružicom Đinđić, ubijen je 12. marta 2003. godine na stepeništu zgrade sjedišta Vlade u Beogradu, oko 12:30 h. Pogođen je metkom koji je probio njegovo srce, odmah je prevezen u bolnicu, a smrt je konstatovana u 13:30 h u Urgentnom centru.
“Bili smo jako povezani. Na Novom groblju, gdje je Zoran sahranjen, prišla mi je jedna mlađa žena i rekla: ‘Znate, imam i ja mlađeg brata, i kada bi se njemu nešto desilo, ja ne bih ostala živa’. Pitala sam je: ‘Koji je vaš prijedlog? Šta da ja radim?’ Najteže je živjeti s tim! Zapravo, teže je živjeti s tim nego ne živjeti uopšte. Jer jednostavno, sve me podsjeća na njega. On je moj jedini brat i otkako znam za sebe, znam za njega. Moj muž nema brata, niti sestru. Ružica, Zoranova supruga, također nema brata ni sestru, samo smo mi u porodici imali jedno drugo. Kada preživiš ovakvu tragediju, više nikada nisi isti. Dijela duše više nema. Naučila sam da život živim s tim da ga više nema. Mnogo je teško to izgovoriti. Majka se trudi da meni ne pokaže svoju patnju. Mislim da je ona mnogo jača od mene. Ali kada ostanemo same, znamo kako nam je”, istakla je Gordana koja je diplomirala medicinu, a potom specijalizirala medicinu rada.
Podsjetimo, Zoranova i Gordanina majka, Mila Đinđić, umrla je 2016. godine u 84. godini na Vojnomedicinskoj akademiji. Nakon Zoranovog ubistva, dobila je stalnu policijsku pratnju.
preuzeto