Ovu scenu neće zabporaviti dok je živ.
Nedavno je na društvenim mrežama postao viralan TikTok video u kom se govori o pesmama koje nikako ne treba puštati na sahrani. Video počinje poznatim hitom Nede Ukraden “Da se nađemo na pola puta”, koji je u trenutku postao pravi hit na mrežama. Stihovi poput “znam da živeću, preživeću bez tebe…” i “umri muški na moj znak” kao i “da smo živi, zdravi još godina sto…” samo su neki od pesama koje su u ovom video kontekstu izazvale smeh.
Iako je video bio šaljivog karaktera, brzo je stekao veliku popularnost i kod naših ljudi, koji su prepoznali humor u ovoj specifičnoj situaciji. TikTok video se brzo širio, a komentari su se ređali. Mnogi su se složili da iako ovakva situacija može delovati neprimereno, u svakom slučaju je duhovita i svakako ne može da ostavi nikoga ravnodušnim.
Ovaj video pokazuje kako i u teškim trenucima, humor može biti lekovit. Iako je tema ozbiljna, smeh je ono što ljude povezuje i omogućava im da lakše podnesu teške trenutke.
Ivan D. koji je tokom sahrane ujaka spletom nesrećnih i bizarnih okolnosti morao da baci telefon na zemlju budući da mu je u trenutku polaganja sanduka u zemlju sa uređaja počela da svira pesma “Parnog valjka” ispričao je za “Blic” svoju situaciju.
“Dan pred sahranu ujaka navio sam alarm u pola dva popodne. Budući da je umro relativno mlad, sa napunjenih tek pedeset i neku godinu, tenzija je bila velika. Ja sam bio zadužen da smirujem mlađu sestru, njegovu ćerku koja je bila na moru u to vreme. Dogovorili smo se da joj ništa ne kažemo dok se ne vrati, samo je njen suprug znao. Tih tri dana od trenutka smrti do sahrane proveo sam u magnovenju, spavajući jedva par sati”, započeo je on svoju priču za “Blic”.
Sestra je, kako nam je rekao, došla u ranim jutarnjim satima. Naravno, situacija je bila tenzična i bilo je potrebno par sati da se njegova sestra donekle smiri nakon gorkog saznanja. Od posla koji su imali svi članovi porodice, spavao je po sat, dva, u pauzama. Upravo zato je navio alarm da mu zvoni u 13.30, budući da je legao oko 11 popodne.
Telefon počeo da zvoni prilikom polaganja sanduka u zemlju
“U to vreme, slušao sam stalno “Parni valjak”, alarm i zvono na telefonu su mi bile njihove pesme. Pesma “Dođi”, bitno je za samu priču. Taj dan je prošao kako je prošao i svi smo čekali da se završi najteži deo – sahrana”, priča Ivan.
Manjak sna, obaveze, stres, doveli su do toga da zaboravi sve što nije bilo bitno u tom trenutku. Ispostaviće se, to će ga dovesti u neprijatnu situaciju. Oba telefona, privatni i poslovni, stavio je na režim tišine. Ispostaviće se, tu je počinio kardinalnu grešku.
“Dok sam kroz misli evocirao sećanja na ujaka i pokušavao da se pomirim sa činjenicom da ga više nikada neću videti nakon opela sveštenika na groblju. Previše sveta je došlo, ujaka su svi u mestu voleli. I sad, među svih tih 300 ljudi koliko ih je najmanje bilo, meni zazvoni telefon tokom mrtve tišine u kojoj se čulo samo plakanje. Mislio sam da su oba telefona mjutovana, kad ono međutim. “, priseća se on.
Pogled majke nikada neće moći da zaboravi
A pesma, “Dođi”, se namestila na najbizarniji mogući način.
“Zaspao bih sada ja na tvojim rukama, budio se ne bih nikada, neka vrijeme samo broji svoje godine, meni je već dosta čekanja… Taj deo je svirao. Kada sam čuo melodiju, sledio sam se, paralisao. Odjednom je cela porodica gledala u mene, majka da je mogla, gađala bi me spomenikom, a ne streljala pogledom. Baba isto. Mogao sam samo da bacim telefon o zemlju, što sam i učinio. Ne moram da kažem da sam u tom trenutku želeo da me nema”, ispričao je, dodavši da od tada uvek proverava sve telefone kada ide na sahrane.
(Kurir.rs/ M.F.)