Godinama sam bila razvedena. Jednog dana dobila sam poziv od porodice mog bivšeg. Nismo razgovarali 10 godina, ali otišla sam iz poštovanja. Kada sam stigla, svi su me gledali i počeli šaptati jedni drugima, čak i moj bivši!
Bila sam zbunjena dok me odjednom neko nije potapšao po ramenu. Okrenula sam se i skoro se onesvijestila – bio je to Juan, brat mog bivšeg i moj prijatelj iz djetinjstva. Nisam ga vidjela 15 godina jer je radio u inostranstvu. Odmah smo se povezali i kasnije otišli na nekoliko dejtova. Danas smo sretno zaručeni!
Ponekad se i dalje pitam zašto su me uopće pozvali. Kada sam pitala Juana, otkrio je: “Zapravo, sve je bilo namješteno. Moja mama je željela da se zabavljamo.” Objasnio mi je da je, nakon što je njegova supruga preminula, njegova mama vidjela koliko je bio slomljen i pomislila da bismo se nas dvoje mogli povezati. Zato je organizirala poziv.
Uvjerila je mog zaručnika iz dva razloga: Prvo, bila je duboko dirnuta time što sam je posjećivala i provjeravala njeno stanje dok je bila ozbiljno bolesna, čak i nakon što više nisam bila dio porodice. Drugo, iako moj brak s njenim drugim sinom nije uspio, vjerovala je da smo Juan i ja dobri i suosjećajni ljudi koji zaslužuju drugu šansu za ljubav. Bila je potpuno u pravu.
Sa 48 godina konačno osjećam da sam pronašla svoju pravu srodnu dušu. Život zaista ima smiješan način da spoji ljude kada to najmanje očekujete.
preuzeto