“Iznenada sam izgubila oca kada sam imala 10 godina.
Posljednji poklon koji mi je donio bio je plišani medvjedić koji je pjevao. Sačuvala sam ga, a 20 godina kasnije poklonila sam ga svom sinu kada je napunio 7 godina.
Trebali smo dodati baterije da bi ponovo pjevao. Kada sam ga otvorila, cijelo tijelo mi se sledilo zbog potpuno neočekivanog prizora.
Pored kutije za baterije, otac je ostavio malu kasetu.
Ne mogu vjerovati da sam je pronašla sada, 20 godina nakon njegove smrti. Našla sam diktafon i počela je slušati. Prošli su me trnci.
Bio je to očev glas, čitao mi omiljene priče, dijelio smiješne uspomene i davao savjete za buduću mene.
Završio je rekavši da, pošto neće upoznati moju djecu, želi da im predam kasetu kako bi “upoznali” svog djeda.
Upravo to sam i učinila.
Kaseta je sada moje najdragocjenije blago, a i moj sin je obožava.
Ne mogu vjerovati da nismo znali za to – ni moja mama nije.”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)