“Ja sam samohrana majka.
Moj muž me je napustio.
Radila sam u salonu za manikir kada je jednog dana jedna žena zaboravila svoju torbu. Stavila sam je u kutiju za izgubljene stvari.
Prošle su dvije sedmice i ona se nije vratila. Šefica me pitala: „Hoćeš li tu torbu?“
Žurno sam je otvorila, ali unutra nije bilo ništa osim poruke na papiru od dvije riječi koje su me šokirale:
Za tebe.
Nisam razumjela, ali sam je ipak ponijela sa sobom.
Kasnije sam otkopčala unutrašnji džep i bila šokirana kad sam pronašla 700 eura unutra. To je bio najveći blagoslov koji mi je došao u trenutku kada mi je najviše trebao.
Godinu dana kasnije, saznala sam da ova žena nije bila slučajna klijentkinja koja je zaboravila torbu. Torba je zapravo bila način da mi pomogne.
Žena je bila prijateljica moje šefice, koja je organizirala cijelu stvar. Moja šefica je znala da se borim da izdržavam sina i sebe i da sam preponosna da tražim pomoć, pa je našla način da mi anonimno da novac.
Njena ljubaznost mi je spasila život u najtežem periodu.
Sada, osam godina kasnije, više ne radim tamo, ali i dalje mislim na njenu velikodušnost. Na teškim danima, podsjeća me da još uvijek postoji dobrota na svijetu.”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)