Neki ljudi ne trebaju gledati horor filmove ili čitati horor romane da bi osjetili uzbuđenje; imali su zaista jeziva iskustva. Dok se neka od ovih uznemirujućih situacija mogu objasniti, druge će vas natjerati da preispitate svoj odnos prema stvarnosti. Jedno je sigurno: istinite priče koje smo danas prikupili ostati će vam u mislima satima.
— Jednog dana, došao sam kući kasno i vidio svoju cimerku kako brzo ulazi u svoju sobu, zamotana u mokri peškir. Pozdravio sam je, ali me ignorisala i izbjegavala kontakt očima. Pomislio sam da me nije primijetila. Deset minuta kasnije, čuo sam je kako ulazi u kuću. Zbunjen, upitao sam: “Nisi li bila u svojoj sobi?” Sledila se i rekla mi da odmah odem do auta, zaključam ga i pozovem 911.
Kasnije sam, užasnuto, saznao da je moja cimerka zapravo šizofreničarka. Ponekad preskoči svoju terapiju, što uzrokuje da se disocira i postane paranoična. U tom disociranom stanju, napustila je kuću bez da je to shvatila i zatim se ponovo vratila, vjerujući da se suočava s provalnikom. To objašnjava njeno čudno ponašanje—prvo me ignorisala, a zatim me tražila da idem do auta—misleći da u našoj kući ima stranac, dok je ona zapravo bila tu cijelo vrijeme.
Živio sam s njom dva mjeseca i nisam znao ovo o njoj. I dalje je volim i smatram je prijateljicom, ali, da ne kažem, brzo sam se iselio jer više nisam mogao da se osjećam sigurno tamo.
— Sjećam se prije 17 godina kada sam dobila svoje prvo dijete i ležala u bolničkoj sobi s bebom u krevetiću pored mene te noći.
Sestrica je ušla i rekla da ona može odvesti bebu u porodični odjel na nekoliko sati, kako bih mogla da se naspavam. Rekla sam ne, hvala, želim da mi beba bude pored mene.
Sljedeće noći, bila sam veoma umorna i pitala sestru može li odvesti bebu u porodični odjel na nekoliko sati. Ta sestra je preblijedila i rekla: “Vaša beba treba ostati s vama u sobi. Nemamo porodični odjel. Niko nikada ne bi uzeo vašu bebu od vas!”
preuzeto