Danas često govori o moždanom udaru koji je doživjela i tome šta je iz svega naučila
– Prije moždanog udara nisam imala nikakve simptome i ništa nije upućivalo da bih mogla da ga doživim sa 39 godina – započinje svoju priču Ivana Plechinger Kovačić, pjevačica i voditeljka na radiju.
– Bila je nedjelja. Probudila sam se i sagnula da isključim punjač mobilnog iz struje. Odjedanput mi se zacrnilo pred očima.
U prvom trenutku učinilo joj se da je crnilo pred očima koje je doživjela slično onome što joj se povremeno znalo dogoditi kad bi se naglo sagnula, ali ubrzo je shvatila da se događa nešto čudno.
– Bila sam dezorijentisana. Znala sam da sam u svojoj kući, ali nisam znala u kojoj sam sobi. Dozvala sam supruga i zamolila ga da me odvede ispred ogledala. Naime, sjetila sam se mnogih savjeta koje sam do tada pročitala o tome kako možete da prepoznate jeste li doživjeli moždani udar. Uspjela sam prstom da dotaknem vrh nosa, nasmijala sam se i u odrazu vidjela da mi strana usne nije spušena i zaključila sam: Super, nije moždani! Ipak, kako je nešto i dalje bilo čudno, suprug me je odvezao u bolnicu – kaže Ivana.
Ali, imala je peh – magnetna rezonanca nije radila, a skener mozga nije pokazao ništa. Doktori su joj preporučili da se hitno zakaže za magnetnu rezonancu, a kad je za šest dana uspjela da dođe na red, doktor je nazvao i rekao: “Imali ste infarkt mozga”.
– Tada sam prošla niz analiza i nakon svega doživjela da mi doktori kažu da znaju šta mi se dogodilo, ali ne i zašto. Rekli su mi da sam savršeno zdrava, ali nisam znala šta bih s tim.
Tada je počela da čita i istražuje o tome koji su mogući uzroci moždanog udara i sama je sebi neke stvari uspjela da objasni.
– Počela sam istraživati o tome šta je to stres, koji su njegovi uzroci i shvatila da je u njegovoj osnovi uvijek strah, i to bilo koje vrste. U vrijeme kad mi se dogodio moždani zaista sam živjela u strahu jer sam napustila jedan posao, a drugi još nije krenuo, a morali smo platiti porez na kuću za koji nismo znali kako ćemo ga platiti – priča Ivana.
Strahovala je hoće li moći da otplatit taj porez, osigura djeci školovanje kakvo je mislila da treba da imaju. Tada je shvatila koliko su takva razmišljanja besmislena.
– Kada sam shvatila šta se moglo dogoditi, da su moja djeca mogla ostati bez mene, shvatila sam koliko je sve to besmisleno – kaže Ivana.
Kako je dotad spoznala da je druga strana svakog straha ljubav, počela je da obraća pažnju na pozivitne stvari u životu i radi na tome da ljubavlju prevlada strahove, te da postavi nova pravila.
– Odlučila sam da izbjegavam sve što mi izaziva stres, izbacila sam “moranje”, kao i ljude koji su toksični, umjesto da me pune energijom. Biram i filmove i serije koje gledam. Nastojim da izbjegnem zabrinjavanje, jer ono ograničava čovjeka da napravi pozitivne promjene u životu.
U međuvremenu, Ivana je izgubila oca, što je bio podsticaj da napiše knjigu o tom gubitku i o svojoj bolesti.
Danas često govori o moždanom udaru koji je doživela i tome šta je iz svega naučila, jer želi da pomogne ljudima da se lakše nose sa sličnom situacijom.
– Ne bih htjela da plašim ljude, moja poruka nije da sad svi treba da strahujete od toga hoćete li doživjeti udar. Činjenica je da se moždani ne događa često mladim ljudima, niti postoje simptomi pomoću kojih se može predvidjeti. Nema bolova i to najčešće nije nešto od čega se um ire. Postoje stvari koje možete učiniti za sebe da biste ga spriječili i vjerujem da o tome treba govoriti – kaže Ivana i dodaje da je riječ o savjetima koje je čula od doktora, ili se na svojoj koži uvjerila da su korisni.
PREUZETO