Nemam nikakvu ušteđevinu, jer muž i ja ništa nismo čuvali, sve smo dali djeci. I eto kako su mi vratili…
Kakav odnos imate sa svojim roditeljima? Pomažete li im i koliko? O ovom pitanju počeli smo razmišljati nakon što smo pronašli poražavajuću ispovijest jedne umirovljenice, majke dvoje djece dobrostojećeg financijskog stanja… Ovo je njezina priča:
“Imam odraslog sina i kćerku. Muž i ja smo im u svemu pomagali, od učenja do kupovine kuće i čuvanja njihove djece.
Danas živim sama, muž mi je umro prije nekoliko godina.
Imam malu mirovinu
Imam malu mirovinu, jedva pokrivam osnovne potrebe. Ponekad kada kupujem lijekove, bukvalno se moram odreći hrane. Djeca su svjesna moje situacije, ali nijedan jedini put nisu se ponudili da mi pomognu.
Jednom sam nagovijestila da bi mogli plaćati pola mjesečnih računa jer će njima ostati stan kada umrem. Sin se pravio da ne razumije što sam rekla, a kćerka je rekla da jedva plaća vlastite troškove.
Nijedno od njih ne ide prijevozom na posao, imaju skupe automobile. Ljetuju svake godine na skupim mjestima u skupim hotelima.
Kći svakog mjeseca kupuje novu odjeću, svoju kćerkicu obasipa novcem. Dijete za džeparac dobija veći iznos nego što je moja mirovina. Kod sina u kući sav novac kontrolira njegova žena. Čak i kad bi mi htio pomoći, ona ne bi dozvolila.
Zašto meni djeca ne pomažu kao njoj?
Kad mi je susjeda ponosno rekla kako joj djeca plaćaju ljetovanje svake godine, donose hranu i plaćaju račune, bukvalno sam bila uvrijeđena. I ja sam učinila za svoju djecu isto što i ona. Nekad sam od nje pozajmljivala novac, ali više se ne usuđujem, bojim se da će me pitati zašto meni djeca ne pomažu kao njoj.
Ja sam svojim roditeljima pomagala koliko sam mogla. Nikad im nisam otišla praznih ruku. Pomagala sam i fizički i financijski. Da li ja to nisam uspjela odgojiti svoju djecu kako treba?
Nemam nikakvu ušteđevinu, jer muž i ja ništa nismo čuvali, sve smo dali djeci. I eto kako su mi vratili…”
Kakav odnos imate s roditeljima? Kakva su vaša iskustva? Podijelite sa nama u komentarima